Neću ti napisati ni riječi više,

Depresivci, znajte: -Samoća ne boli, ona oslobađa!

Posted on Posted in Autorski članci, Psihologija

Depresivci, znajte: -Samoća ne boli, ona oslobađa! Zanimljivo je zaista koliko se ljudi boje samoće. A ona svojim karakterom „nama nepoznate tišine“ kao takva niti ubija, niti muči. Da li je iko na svijetu umro od samoće? -Nije, zar ne?! Ali zato jeste umrlo mnogo od bolesti koje čak i sam čovjek proizvede. Dakle, zaista depresivci znajte: -Samoća ne boli, ona oslobađa!

Zato prije svega razmislite o poruci ove drevne tibetanske mudrosti…

„TAJNA DOBROG I DUGOG ŽIVLJENJA: – Jedi pola, hodaj duplo, smij se trostruko i voli neograničeno.“

 

Depresivci, znajte: -Samoća ne boli, ona oslobađa!

Osnovno pravilo sigurno već znate, niste jedini sa psihološkim smetnjama koje otežavaju vaš život kroz radne i slobodne aktivnosti, kao i vašu svakodnevnu komunikaciju sa porodicom, komšijama, prijateljima, radnim kolegama, u braku, nakon razvoda, pri poslovnim izazovima… Bitno je na vrijeme reagovati, a ne prepustiti sve slučaju.

Dakle, po mom mišljenju, naša bojazan od nepoznatog u nama samima, ili bojazan od nepoznatog u vanjskoj okolini budi raznorazne negativne i nelagodne osjećaje. Dakako, naša bojazan može biti sasvim opravdana ali i u velikom broju slučaju iracionalna i neopravdana. Pri tim momentima, osjetimo nervozu i nelagodu, kao neki najblaži oblik djelovanja bojazni kroz nas.  Mada mnogo više osoba u takvim situacijama dožive užasni strah, a vrlo često i napade panike i izgubljenosti. Naravno zbog nelagodnih iznenada pojavljenih osjećaja, emotivnih stanja i kroz to doživljenih tjelesnih reakcija Mi se povlačimo u duboku zonu komfora, tražeći mir i spas.

Prirodno je pobjeći u skute samoće, zar ne?! Dakle, čega se bojite u vama ili vašoj okolini često je uzrok samoće i povlačenja u sebe? Pobijedite li uzrok, automatski ste dobili i borbu protiv osjećaja usamljenosti. Zato dobro razmislite šta je uzrok vaše depresije, i osjećaja sjete, ali i ne uklapanja u društvo i standarde koje nameće? No nekada je, dragi moji, bolje biti i neshvaćen nego prihvatiti NEGATIVNE standarde i preduvjerenja koje vam okolina nameće, vjerujte na riječ.

Da li ste čitali roman „Sto godina samoće?“ Na šta vas podsjeća naslov vanvremenskog romana „Sto godina samoće“ od kolumbijskog novinara Gabrijela Garcie Marqueza? Roman u kome se prepliću usponi i padovi, ljubavi i mržnje, sreće i strahovi, periodi ratova i mira. Osjećaj izoliranosti i usamljenosti stalno je prisutan u romanu, zar ne?! Dakle, svako od nas sa tim se susretne u nekoj vremenskoj distanci svog života. Prihvatite da  život je stalna promjena.

Činjenica je da samoća ne boli i da oslobađa, ako se znamo nositi sa njom. No u najvećem broju slučajeva depresivna osoba izgubi se, jer želja za komunikacijom kao društvenog bića u takvim situacijama najčešće izostane. A onda zbog nakupljene negativne energije koju nije izartikulisala na pravi način i pretvorila u pozitivnu energiju osoba završi kod doktora koji postaje zadnja stanica nade da se bar zaustavi i umanji sada već novonastala bolest.

Doktor Mirsad Serdarević u svojoj knjigi „100 odgovora na pitanja o psihološkom zdravlju“ napominje da se simptomska raznolikost primjećena kod osoba sa problemom depresije, javlja i kod mnogih  drugih psiholoških smetnji i takozvanih duševnih bolesti. U tom pogledu ni doktor Serdarević nije zagovornik olakog etiketiranja osoba raznim dijagnozama shvatajući da se time može svjesno ili nesvjesno nanijeti velika šteta osobi. Doktor Serdarević, istovremeno preporučuje jednu jako dobru tehniku za relaksaciju bića, „Tehniku dubokog disanja“ kao jedan vid samopomoći kod depresije, anksioznosti ili paničnog doživljenog napada. Što su opet nekada davno drevnih narodi primjenljivali kao „lijek“ kroz jogu i meditaciju.

-Samoća zaista može biti stvaran lijek

Dakle, depresivci, znajte: -Samoća ne boli, ona oslobađa! -Samoća zaista može biti stvaran lijek a ne samo placebo efekat u borbi protiv određenih konfliktnih situacija. Često do ljudi je i osobnog izbora kako će se ponijeti u momentima kada u nama prevlada osjećaj usamljenosti i kroz njega doživljen utisak samoće.  Zato bilo bi dobro da promislite kako ćete se ponašati u doba samoće.

-Samoća zaista može biti stvaran lijek a ne samo placebo efekat kada ste u fazi samoće. Dakle, dionicu usamljenosti nakon smrti drage osobe i taj veliki gubitak možete prevazići ako uspijete iskontrolisati svoje osjećaje tuge, gnjeva, razočarenja, bijesa… -Jer nakon takvih događaja negativna energija u nama samima raste a što nije dobro po nas, jer je sami svojim ponašanjem povećavamo. Umjesto da se potrudimo prihvatiti kako život ide dalje, ne optužujući nikoga, ni sebe ni druge za te događaje,  na taj način i da smirimo negativan naboj u nama.

Zato po mom mišljenju, osjećaj usamljenosti i doživljeni utisak samoće kroz doživljene životne periode razvoda, poslovnih promašaja, smrti dragih osoba,… Možemo i moramo preboljeti tako što ćemo u miru i tišini preispitati sebe. Ako se pitate zašto preispitati svoj odnos spram života u tim momentima, onda ste na dobrom putu da shvatite vašu svrhu života. Svrha života najlakše se prepoznaje u trenucima potpune izolacije i mira.U periodima kada smo sami sa sobom.

 

Ne padajte još niže: -Glavu gore, i koračajte hrabro stazom života

Ljudi su komunikativna i društvena bića, i to stoji! Slažete li se sa mnom? Ali, iskreno govoreći, niti jedna osoba nije doživjela vlastiti preporod, veliku transformaciju ili oživljavanje utopljene rutinom veze ili braka, niti prebrodila brodolom poslovne prilike tako što je otišla u kahvanu protkanu i prošaranu kockastim stolnjacima na kojima ića i pića iskra gorjela je. Niti se ijedna osoba nakon doživljenih životnih brodoloma dobro provela odlaskom u diskoteku. Dapače, samo su još više pogoršavali stvari i sve dublje padali na dno propasti. Dakle, sve bitke preživljenih dramatičnih iskustava dobivene su zahvaljujući samoći i običnim razgovorima u četiri oka sa dragim osobama ili stručnim licima.

Ne vjerujete, provjerite to čitanjem biografija poznatih osoba. Možete se uvjerite i sami, i to kroz svoja doživljena iskustva. Nakon kraha veze, zar niste plakali i bojali se novog odlaska u društvo, zar ne?! Istina je da društvo pamet čuva jer smo društvena bića, ali u bolnim situacijama samoća je ta koja nas oslobađa od svakodnevnih i dosadnih nama pitanja dobivena od osoba koje susrećemo na ulici. Vjerujem da ste ova pitanja mnogo puta čuli: Od čega je umro? Šta ćeš sada? Zašto si se razvela? Kad ćeš se opet udati? Što si sama? Zašto si zatvorila svoju radnju? A svako pitanje dato tada dodaje soli na vašu ranu, zar ne?! I onda sve samo još više zaboli.

U tim teškim momentima zbunjujućih, nestabilnih i promjenjivih osjećaja veoma malo je osoba koje će iskreno se suosjećati sa vama i izraziti vam pravu podršku. Naravno, najčešće ćete ćuti kurtoazni izraz saučešća. Dakako, svemu tome pridonosimo i Mi našim neprihvatanjem novonastale situacije i vjerovanjem kako nas niko ne razumije.  A u biti, svako od nas proživi za života smrt drage, osobe. Doživi i preživi loše emotivno stanje zbog prekida veze, propusti idealnu poslovnu priliku,… No to sve nije razlog da osuđujemo sebe i uskraćujući takvim  pristupom sami sebi sreću. Depresivci, ne oklevajte i dopustite sebi sreću kroz sitne radosti života.