Kako sam spoznao šta je sreća: -Danas! - Evo kako, priča započinje 2004 godine a kulminira na ljeto 2007. godine kada smo moja majka Tajba i ja, stalno vozali bolesnog oca Osmana

Monika nije voljela moje pjesme – Novela

Posted on Posted in Autorski članci, Knjige, Servisi
Monika nije voljela moje pjesme

Monika nije voljela moje pjesme, ni miris trave i cvijeća u proljeće rano. Slušala je Deep Purple, voljela bižuteriju i godinama njegovala dugu tamno crnu kosu. Nije voljela cvijeće, pa ipak, živjela je u ulici Ljiljana, na istom katu baš preko puta vrata gdje živjele su moje pjesme. Oblačila se sportski, i s pomalo buntovnim gardom ali i lepršavim, baš specifičnim patkastim hodom zaokupljala je pažnju očiju drugih dok šetala je gradom. I voljela je žute leptire! Bješe to slatka Monika, baš ona koja nije voljela moje pjesme.

Monika nije voljela moje pjesme, voljela je Lorku, Bodlera, čak mi je i Jesenjinom pred nosom mahala. Tjerala je neki svoj inat i živjela neki svoj život. Sjećam se, jednom sam je pitao: Zašto, Monika, ti ne voliš moje pjesme? – Nasmijala se, sasvim slučajno rukom dotakla pramen kose i otkačenim glasom zapitala me: „A zašto ti ne voliš, moju dugu tamno crnu kosu?“ Upitala me, i nestala u trenu, sletjevši niz stepenice kao plašljiva srna što u mračnoj šumi bježi od vuka samotnjaka. Tad shvatio sam, da mi smo se zaigrali u ulogama „mačke i miša“.

A onda, jednom, ulovio sam je kako krišom ulazi u moju sobu, a nisam joj ja dao ključ od vrata tih gdje spavaju moje pjesme. Sama je ušla! Sasvim sama. I vidio sam, kako zanosnim pogledom upija svaki moj pokret dok spavam. A ja, pravio sam se poput medvjeda u zimskim snovima da sam, i krišom, ispod oka gledao Monikine predivne obrvice i grudi bujne što kao pahuljice bijele slobodno lete. A onda bi ona sjela do mene na sami rub kauča uskog, sva uplašena i u grču, vidjelo se to na njenom blijedom licu, ali igra koju sama započela je, bješe jača od nje, nastavila bi, da je igra.

Zavukla bi ruku pod deku toplu i nekoliko puta prešla preko grudi mojih. Prešla nježno, kao da neki ritual izvodi. I gledala me, očito željno. Čudio sam se baš tom pogledu koji u istom trenu i strah i žarku želju, kazivao je. A onda iz straha ili iz stida ko bi ga znao, kad bi ugledala, da se „stojko“ vinuo ka nebu, izvukla bi ruku, pažljivo ustala i naglo nestala u tajanstvenoj noći. Eto tako, baš tako, mi smo se igrali „mačke i miša.“ Nekad sam „miš“ bio ja, koga love njene tople usne željne poljubaca pravih. Nekad je Monika bila ta, koju pogledom love moje oči željne zagrljaja njenih nježnih ruku. Igrali smo se „mačke i miša.“ Igrali smo igru u kojoj pobjednika nije bilo.

Monika, zaista nije voljela moje pjesme, voljela je Lorku, Bodlera, čak mi je i Jesenjinom pred nosom mahala, ali ipak nešto vidjela je u meni. Možda me je i voljela, čak! I nikad mi jasne do kraja biti „ludosti“ te njene neće. Smjela je krišom noću ušetati mi u sobu, u pjesmu, u život, a nije smjela po danu stati kraj mene onako zanesenog njome?! -Možda samo iz stida ili možda zbog straha, nije imala hrabrosti zastati, i pogledati me u oči smeđe. A možda je, nju, samo mladalački nezreli zanos sputavao da krene prema meni? -Ko će ga znati?!

I baš kod nje, to me čudi. Baš čudi. Baš to me kod nje čudi, isto kao što mi i „ludosti“ moje sasvim do kraja jasne biti neće. Noću bih, pravio se da sam slatki medo što spava, možda iz stida a možda iz straha. A danju sam tako silno nastojao očima zaljubljenim da uhvatim pogled njen vreli. Hodao sam tamo, kuda ona danju hodi, ne bi li je sreo. Ah, kako sebi pojasniti te „ludosti“ svoje?

Možda sam se plašio, ako je ulovim noću da zauvijek, izgubit ću je, jer možda Monika pobjegne iz stida ili od straha?! A možda me samo moj nezreli mladalački zanos plašio da krenem ka njoj, da dohvatim joj ruku i stavim na srce svoje? Možda, baš možda? -Ko će ga znati?! I to me čudi. Baš čudi. A možda sve je stvar sudbine i Božijega određenja?! No jedno sasvim sigurno znam, tjerala je neki svoj inat i živjela neki svoj život. A, ja? Ja nikad joj nisam stigao reći, Monika, volim te! Monika, volim i ja, leptire žute!

Svidjela Vam se priča! -Želite naručiti autorski članak, slobodno kontaktirajte nas!