PRIČAJ MI MILA
Pričaj mi mila, koliko me voliš,
jer ti njema, bez glasa, mnogo boliš,
u jutra tiha i akšame snene,
težak život bez tebe je za mene.
Pričaj mi, pričaj večeras o svemu,
samo nemoj ti, o tebi i njemu,
o tome kako si ti sa njim srećna,
i kako te je našla ljubav vječna.
Pričaj mi, al’ ne pričaj ti mi laži,
jer to će samo više da me draži,
kad jesen zaleprša, suza krene,
ne ubijaj mila, bar noćas mene.
Ne ubijaj tračak nade koja zri,
jer ta nada u meni još samo vri,
što ozari lice u sate kasne,
Iako i ta nada bolna gasne.
Pričaj mi, da li čitaš pisma stara,
kako sam pjesnik bez para i dara,
jer ti tako reče u p'jane zore,
dok ljubili smo se uz modro more.
Pričaj mi o jagodama na stolu,
o dugim šetnjama na Rječkom molu,
samo ti ne spominji cvrkut ptica,
pusti me da snatrim boju ti lica.
Pričaj mi i pusti da budan sanjam,
kako bol duše poljupcem ti sklanjam,
jer lice me tvoje proganja noću,
kao da zna samo tebe da hoću,
Pričaj mi mila, koliko me voliš,
jer ti njema, bez glasa, ti me boliš,
u jutra tiha i akšame snene,
težak život bez tebe je za mene.
Mirić, 08:46
Maglaj, 19.04.2020