Objavljeno djelo "Djevojka iz Zemlje piramida"

Objavljeno djelo “Djevojka iz Zemlje piramida”

Posted on Posted in Autorski članci, Knjige, usluge

Objavljeno djelo “Djevojka iz Zemlje piramida”

Objavljeno djelo “Djevojka iz Zemlje piramida”autora Almira Đuhere! -Poznati maglajski maratonac i pjesnik Almir Đuhera u aprilu 206 godine objavio je uspješnicu pod nazivom Djevojka iz Zemlje piramida. Djelo je mix psihologije i proze, poezije i astrologije a koje obiluje specifičnim književnim izrazom. Zahvaljujući kvalitetnom sadržaju našlo je svoje mjesto pod svjetlima dana u književnosti Bosanskohercegovačkog neba.

Za pohvalu autoru jeste njegova spremnost da se uhvati u koštac sa neobičnom idejom da svoj prvjenac napravi kao mix poezije i proze, astrologije i psihologije. I po tom je neobična Djevojka iz Zemlje piramida jer je autor prva osoba bar na Balkanu koja se usudila izaći izvan uobičajenih književnih šablona.

Prepoznatljiv po neobičnom spisateljskom

Prepoznatljiv po neobičnom spisateljskomstilu maglajlija Almir Đuhera gradi svoju književnu poziciju u okviru životnih iskustava koje nesebično dijeli sa čitateljima koji žele raditi na sebi. Također obogaćeno spisateljsko iskustvo kroz višegodišnji rad sa “AUROM” prestižnim Magazinom za alternativnu medicinu i kulturu življenja doprinijelo je zanimljivosti autorovog izražaja u Djevojci iz Zemlje piramida.

Pjesnik velike strasti

Kako sam autor kaže, djelo je nastalo kroz višegodišnji angažman na ostvarenju istog. Kako se kroz godine iskustva kalio sam autor tako je i djelo raslo sa njim. U životu ne postoje slučajnosti jer Djevojka iz Zemlje piramida je dokaz da ništa ne nastaje baš pukim slučajem niti spada sa neba.

Dakle, autor Almir Đuhera uložio je ogroman spisateljski ali i finansijski napor kako bi projekat od same ideje doveo do realizacije u formi djela. A kada djelo ugleda svjetlo dana život jednog pjesnika izmijeni se iz korijena jer to donosi ostvarenje sna o kojem svaki poeta mašta, nije li tako?! Objavljeno djelo našlo je svoj put do čitatelja širom Bosne i Hercegovine. A uspješnica stigla je u ruke ljubitelja lijepe riječi i u inozemstvu.

Almir Đuhera je pjesnik velike strasti sa više od hiljadu napisanih pjesma. Nažalost koje nije uspio još pretočiti u zbirku poezije. U planu ima objavu već pripremljenog tkiva za zbirku pjesama pod nazivom “Onako iz inata-100 ljubavnih pjesama na jednom mjestu”.

Almir Đuhera, živi i radi u Maglaju, Bosna i Hercegovina. Svoje poetske i prozne radove, kao i  druge autorske članke različitih tematskih žanrova objavljivao je na radio stanicama kao i različitim web portalima širom BiH.

Riječ recezentice Rašide Muhić- Recenzija

Budite svjetlo, budite ljubav!!!

 

Svi oni koji poznaju Almira znaju da je prepoznatljiv po svojoj spontanosti i iskrenosti, i ja sam počašćena da mi je autor dao priliku da baš ja napišem nešto o njemu i njegovoj poeziji.

Već duže vremena na društvenim mrežama sam čitala  Almirove pjesme i zapise, ali ovih dana sam imala priliku pročitati njegov rukopis za zbirku Djevojka iz Zemlje piramida. Pokušaji da se vječita potraga za blagostanjem, uspjehom, srećom i ljubavlju pretoči u riječi, jezik, i podijeli s drugima, te time uveća, iznjedrili su niz ličnih, općeljudskih, iskrenih i toplih, ljudskih emocija. Zar treba više?!

Mlad, ali samosvjestan svog dara kojim je blagoslovljen, Almir samim nazivom jedne priče  Iskoristi dan/Carpe diem pokazuje da je spoznao najveću vrijednost ovdje i sad, a to je vrijeme koje prolazi s nama ili bez nas…i na gubitku su samo oni koji ga kvalitetno ne iskoriste. Neće on, i ne želi, da vazda luta i istražuje, on pita i odgovore nudi iz samog svog srca, kako samo iskrene i čiste duše mogu. On hrabro otvara svoju dušu pred Bogom i ljudima, i svima poručuje da zna da voli, da je uvijek za ljubav, i jasno je da je ljubav njegova kosmička energija i tema svog njegovog bitisanja. Njegove pjesme-priče su ispovijedi njegove duše i odsjaj svih njegovih čula.

 

Vidjet ćeš da mnogo šta što zaželiš, može da ti se ostvari, bilo loše ili dobro koje si zamislio.

Jer, insan je zbroj svojih vragolastih misli, zabačenih negdje u kutak nada, skrivenih i uzavrelih  želja. Zato, uvijek dobro želi sebi, ali i drugima. Na bol ne uzvraćaj bolom, na mržnju ne uzvraćaj mržnjom, na tugu ne uzvraćaj tugom, na laži izrečenu ne uzvraćaj lažju, na smijeh uzvrati smijehom, na dobro uzvrati još većim dobrom.“

(Iskoristi dan/Carpe diem)

 

Polahko je spoznavao sebe i vrijednosti ljubavi za ljude i sve odnose Univerzuma. On je vrlo hrabar mladi čovjek koji sve svoje snove, čežnje, slutnje, strahove, pa i dileme vješto pretače na papir i daje drugima uvid u svoju ranjenu, iskrenu ali obnovljenu dušu. On bezuvjetno donosi vlastiti recept sreće i nesebično ga dijeli sa svima.

U svojoj prvoj zbirci Almir pokazuje egzistenciju zaljubljenog romantičara, na momente zbunjenog pred prolaznošću vremena i krhkošću užitaka i sreće, a već u slijedećem momentu odlučan da preokrene svijet, jer je spoznao svoju ulogu i mjesto pod ovim nebom. Zahvalan na svemu, za njega vjera, dobrota i ljubav nemaju alternative.

Almir je, rekla bih, pjesnik srca i vizionar, poklonik rime.Međutim, u njegovim pjesmama/prozi da se primijetiti da on nastoji iz svog vlastitog iskustva izvući zaključke o mogućoj vezi između poezije i života, između pjesnika i sudbine. Kao i ostali romantičari, i on vjeruje da je pjesnik pozvan realnost života i ljudsku sudbinu objasniti u svjetlu svojih snova. Iz tog lucidnog uvjerenja bilježi dalekosežne zaključke, suočava se sa sobom i cijelim svijetom. Jezikom pjesnika piše svoje djelo Djevojka iz Zemlje piramida, kao potvrdu nove duhovnosti i izraz novih imaginarno-realnih vidika. Njegova poruka svima je: Neka vaša misija u ovom životu bude ljubav, dobrota, osmijeh, užitak za drage ljude,…

Njegova poezija odiše istinskim doživljajima na posebno spontan i izravan način, što pokazuje čistoću same Almirove duše koja se hrabro usudila otvoriti prema svemu i svima, sa svim svojim dobrim i manje dobrim događajima. Usudio se Almir jasno i glasno napisati, „viknuti“ iz sveg srca ono što ga je pritiskalo i gušilo. Ali, viknuo je do Kosmosa i svoj izbor i svoje oslobađanje i svoj univerzalni način dostojanstvenog opstanka uprkos svim padovima. Njegov pad je bio predah za zalet prema zvijezdama.

Pjesnik Almir je izgradio svoj vlastiti pjesnički svijet. Govor je prilično čist, sveden na svoju vlastitu mjeru. U prvi mah se čini da Almir Đuhera ispisuje romantičarske zapise zaljubljene duše kakvi izlaze iz pera u ljubav razočaranih pjesnika. Ali rime, koje izlije nakon svojih zapisa, jasno govore da pjesnik ne dozvoljava da život slomi njegove likove toliko da izgube romantičarske iluzije spremne na uvijek iznova nove ljubavi, ali ih i ne mazi toliko da postanu nerealni.

Njegova poezija-proza je bilješka o momentu intimnom, individualno suštinski važnom. A svi ti momenti su koliko lični toliko i općeljudski. Nanizani poput kratkih ispovijesti, ovi zapisi su nastali iz potrebe da se ti momenti otrgnu od zaborava, ali i ukažu na vječnost iskonskih ljudskih osjećanja ljubavi, straha, razočarenja. Koliko god ga boljelo doživljeno, Pjesnik pronalazi snagu u samom sebi i s ljubavlju ide dalje.

Pjesnikova prosta iskrena čulnost je svaki zapis, svaku pjesmu obojila drugom životnom nijansom. Sve te nijanse -ponekad sumorne nijanse razočarenja, ponekad nježne prepune tananih osjećanja, a ponekad drhtave nijanse strasti, ovjekovječile su stvarnu sliku života. Čitalac zaboravi da se pita da li je ovo autobiografsko istinito, jer je emocija koja izvire iz teksta prepoznatljiva i lahka da se s njom identificira. Njegova priča Zimski san kazuje kako Pjesnik umije da dijeli tuđi bol i da se nesebično daje da olakša svima onima do kojih mu je stalo ne očekujući ništa za sebe, sem da svi podijele odgovornost.

 

,,Učini nešto za državu, učinila si za svoje dijete!

Učini nešto za čaršiju, učinila si za svoje dijete!

Učini nešto za sebe, učinila si opet za svoje dijete! Učini nešto za narod, učinio si, dakle, za svoje dijete!

Učini nešto dobro za komšiju, opet učinio si za svoje dijete!

Učini nešto i ne traži ništa, i ne očekuj ništa zauzvrat…

(Zimski san)

 

Zapisi i rime, koje su u ovom djelu, opijeni su ljubavlju sa svim njezinim osjećajima od opijenosti, posesivnosti, razočaranosti, čeznje, od slobode do potčinjenosti. Kroz cijelo djelo se proteže vječito pitanje: ima li išta istrajnije u ljudskom postojanju nego čeznja da se sreća pronađe, uhvati, zadrži? Sve napisano je zazivanje posebnih momenata proživljenih ili budućih. Koliko god boljelo, pjesnik niti u jednoj riječi ne pokazuje grubost, mržnju niti osvetu, već uvijek nježnost, razumijevanje, strepnju. Svojim rimama vrhunski uspijeva u svom pokušaju da podijeli sa svima nama potragu za srećom, te time iznjedri najtananije ljudske emocije bliske svima.

Svi znamo naše svakodnevnice koje nas više zaglupljuju nego nadahnjuju. Ostaju nam snovi, mašta hrabrima koji dokazuju da se granica uvijek može pomjeriti, linije između navika i čuda, između navike i novog, između ravnodušnosti i osjećanja. Pjesnik pomjera granice svoje ljubavi  i hrabro bira sve ono što mu je određeno. Za autora zbirke Djevojka iz Zemlje piramida ljubav je jedina vodilja, jedini dostojan motiv koji će zanjihati klatno vremena koje zaslužuje da se otkucava, diše i postoji.

Ljubav ga je vodila kroz vlastita preobražavanja, sazrijevanje i, zahvaljujući ljubavi, nije ostao bez svojih snova, nisu splasnule želje, čežnja nije izgubila sjaj, a mašta je postala blještava, daleka od svake banalnosti. On s ljubavlju premoštava sve nedaće, sve suze, sve tuge i samo s ljubavlju uspijeva da održi osmijeh. A Djevojka iz Zemlje piramida će se nositi u srcu da bi se jednostavnije i bezbolnije koračalo, ruku pod ruku, sa stvarnim ili nestvarnim, ali s bitnim, dakle voljenim.

Almir rimama potiče i sebe i nas da dohvatimo snove. Svojim preobražajem je od izgubljene ljubavi, sudbine, igre riječi, pripadanja, slobode i života  smjelo iskoračio jedinom za njega prihvatljivom stazom ljubavi: od sebe sebi, od sebe svima. Ne želi da bilo ko ostane izvan te staze. Zato nikada ne prolazi istim pravcem, uvijek je to novi smijeh ili nova suza, uvijek spaja iskonsko i trenutno. Kroz svoja putovanja ne ostaje bez svojih snova, želja, čežnji, mašte, ljubavi. Njegova ljubav, uvijek čista i iskrena, premoštava sve suze i čuva vječiti osmijeh.

Umjesto predgovora autor daje odgovor zbog čega treba da pročitamo ovu knjigu. Izdvajam samo dio tog odgovora:

„Da li ste šetali gradom okovani bolom dok su pored vas prolazili prijatelji ne shvatajući vašu unutrašnju borbu? Sve se to može prebroditi… -Zar ne?! Ako Vam se ova pitanja vrzmaju po glavi, znajte da su u knjizi obrađene realne skice životne stvarnosti koje su protkane različitim nijansama života.

        Čitajući ih, saživjet ćete se s njima i osjetiti da su to očekivane stvari u životu svakog pojedinca. Ali, i spoznati da je prihvatanje trenutka teških životnih iskušenja jako bitno i da ono igra ključnu ulogu – kojim će morem zaploviti brod vašeg života. Stoga, osluškujte svoju dušu i srce. Učite o sebi i drugima kako biste dohvatili najbolje od sebe, ali i ljepote drugih oko vas.“

        Ono što zasigurno znam je to, kad bi postojala definicija ljubavi, život bi bio lahak. Na sreću, takva definicija ne postoji! Jer, kad bi postojala-ne bi bilo poezije. Trebamo samo voljeti i ništa ne očekivati.

Oh, kako se čudno u ovo svileno jutro moja ljubav svila u gnijezdu magle. Volim te! -Jesi li me čula? Možda nisam dovoljno glasan?! -Mogu ja to i glasnije reći da čuju i prostrane šume i vilenjaci u njima, i mora daleka i sirene ljubavi u njima, i mjesečeve staze što tajne nose… -Mogu ja to! Mogu ja to reći i još jasnije, i glasnije, da svemirom toplina ljubavnih riječi zapliva i zvijezde s njima da zaplešu vatren ples. Mogu ja to! A ti, moja mila?! Mogu ja to reći, bez pritiska i straha. Volim te!!!          

-Jesi li me čula? Možda nisam dovoljno glasan?! Mogu ja to i glasnije reći!  

-A možda nisam dovoljno ni  jasan?! Mogu ja to i još jasnije reći: volim te! Volim te, volim te, volim te… Ooo, ti ženo (!), što vladaš zemljom Piramida.“

(Mogu ja to reći)

 

Pjesnik Almir naprosto pjeva svoje pjesme i priče, i tu je posebna čarolija. Dok sam iščitavala rukopis, čula sam muziku, čudesnu tihu muziku poput ljetnog vjetra koji blago miluje pupoljke ruža, pupoljke ruža njegove duše. Svakom napisanom pričom-pjesmom, njegova duša biva mirisnija s najljepšim pupoljcima raznovrsnih ruža, mehka kao majčino krilo.

Njegova Djevojka iz Zemlje piramida melodično uvodi u najtananije odaje njegove duše, ali i najtamnije hodnike proživljenih momenata i padova, zaustavljenog ali ne i pobijeđenog, ranjenog ali ne i pokorenog, ponovo rođenog, nagog bez stida zbog svoje nagosti. Njegova nagost je umjetnost u izražavanju sebe i svega oko sebe, hrabro izlivanje svojih emocija pred Bogom i svijetom. Njegova poezija donosi najljepše zvuke noći, tišinu jutra, zrikavce na livadi, šapat lišća, pulsiranje valova, melodije koje nadahnjuju sva čula i svojom ljepotom se izvijaju do Kosmosa jer ih ljubav vodi.

Veličina velikih umjetnika leži u sitnim radostima, veliki umjetnici ne traže ništa zauzvrat, nego daju i onda kada misle da nemaju šta dati.

To je Almir Đuhera. Pred vama je njegova prva zbirka Djevojka iz Zemlje piramida, znam da vas neće ostaviti ravnodušnim. Nije ni mene. Toplo vam je preporučujem kao potencijalnog iskrenog prijatelja s kojim ćete moći porazgovarati u teškim momentima i dat će vam pravi savjet jer to rade iskreni prijatelji. I, ako ga poslušate, obećavam vam da će se teški momenti lakše prebroditi i da ćete pronaći put do vlastite sreće.

 

Mr. Rašida Muhić