Ja već dugo, Mino, čeznem da ti kažem: Volim te.-Da li to znaš?

Ja već dugo, Mino, čeznem da ti kažem: Volim te! -Da li to znaš?

Ja već dugo, Mino, čeznem da ti kažem: Volim te! Ja već dugo, Mino, čeznem da ti kažem: Volim te! Da li to znaš? –Ah, a vidi, zaista, nikad ti nisam rekao: -Volim te. Stoga, oprosti mi noćas, najslađa čežnjo, taj moj grijeh, moj kukavičluk. Oprosti mi, Dunjo! Nespretno sam time sebi isklesao najveći ožiljak […]

Vidi čuda, opet je nedjelja. Mirelaaa! Nedostajem li ti? Šta se dešava,reci? Lakše ću te razumjeti. U stvari, zar se neke stvari pogledima nekada ne kažu najbolje

U mene moja, nema one dane al’ mi ne da malu

U mene moja, nema one dane al’ mi ne da malu Selam, Ćamile, kako si danas? -Onako, nekako. No bilo je dana kada znalo je i gore biti… Što dragi Ćamile, reci šta je bilo? Sve kontam nešto se loše desilo, ne daj Bože. -Nije ništa loše nikome bilo, ali… Šta ali…? Hajde reci, možda […]

Čitam napisane riječi suze koja sama niz lice teče. Čitam i ćutim sam u tišini dok sa malog stola uzimam mračni pištolj gavrana crnog koji ubi tugom mnoge. Leden i crn, da crnji ne može biti... Ćutim, i palim posljednju cigaretu nade, i razmišljam o... O, mom jedinom Nemiru! Razmišljam... Ah, a zašto baš te noći, tako opore i gorke piscu znaju biti duge kao godina mala?! Zašto one dolaze, baš kao po navici da zabole do kosti, dok ja tvoje oči i osmjeh mili, Nemiru, tražim u pogledu očiju drugih. Posmatram sebe-vidim drhtim od sjete, dok ćutim u krilu nespokoja, i pitam gorki oblak dima što nad mojom teškom  glavom, nekud plovi: Zar zaista su gorke riječi lijek a slatke kao otrov teški? -Volim te! Uzimam pištolj u ruke i pucam u glavu siluete, svjestan da ništa nemam i da ništa više nije moje.

Zar zaista su gorke riječi lijek a slatke kao otrov teški?

Zar zaista su gorke riječi lijek a slatke kao otrov teški? Ćutim u tišini pored malog stola na kojem ledeni pištolj crnog gavrana stoji, dok palim posljednju cigaretu nade, i razmišljam o… O, mom jedinom Nemiru! Razmišljam… Ah, a zašto baš te noći, tako opore i gorke piscu znaju biti duge kao godina mala?! Zašto […]

Napomena: Autobus za Neum iz Čapljine ide u 10:05h. U Neum stiže u 11:20h. Dakle, ako Idete ka jugu, znajte. -Moderni BH voz ubuduće staje i u Jablanici!

Veliki voz zelene boje

Veliki voz zelene boje Čekao sam Vas dugo na stanici života. -Zaista, čekao! Strpljivo čekao, milo moje! Baš upravo, Minka, baš Vas, dugo na kiši i vjetru. -I snijegovi su znali udarati o obale duše obasute čežnjom pustom. –Da, da… -Jednom su mi rekli, rekli su mi, voz  je krenuo u 15:10 časova iz Beograda. […]

Nedeljom volim razmišljati o tebi! -Znaš onda, sklupčam se u klupko na sečiji uskoj, glavom naslonjen na stari dotrajali prozor i tražim tebe među hiljadama blještavih nebeskih zvijezda. I takvog opijenog mislima o tebi zatekne me zora bijela. A nisam li ti pričao, jučer, u subotu, negdje oko dva sata po podne srela me ona Fikra iz Mahale donje (Ti nju znaš a zna i ona tebe)

Nedeljom volim razmišljati o tebi-Novela

Nedeljom volim razmišljati o tebi Nedeljom volim razmišljati o tebi! –Znaš onda, sklupčam se u klupko na sečiji uskoj, glavom naslonjen na stari dotrajali prozor i tražim tebe među hiljadama blještavih nebeskih zvijezda. I takvog opijenog mislima o tebi zatekne me zora bijela. A nisam li ti pričao, jučer, u subotu, negdje oko dva sata […]

Priča o Doris Gray-Novela

Priča o Doris Grey Doris Gray, stajala je pored prozora!? -Dok umornim pogledom tražila je njegove obrise negdje u daljini, magla ljubavi padala bi na njene oči… -Stvarajući rijeku suza, a usred njenih bujnih grudi neki neobjašnjivi tornado bola svaki put kad bi poželjela da dohvati njegove duge tanke prste, da osjeti njegov miris, da […]

Lica bez maski-Novela

25 decembra pale su sve maske… Postadosmo lica bez maski! -Zbog toga ova bol još jača biva prkoseći zanesenom umu, tvrdoglavoj duši, zaljubljenom srcu koje još uvijek… Avaj, zalud evo tebi piše pisma koja nikad ti neće stići. Eh… Oh, Bože Milostivi, zašto je sve tako moralo biti? Zašto maske pale su sa lica baš […]

Kako sam spoznao šta je sreća: -Danas! - Evo kako, priča započinje 2004 godine a kulminira na ljeto 2007. godine kada smo moja majka Tajba i ja, stalno vozali bolesnog oca Osmana

Monika nije voljela moje pjesme – Novela

Monika nije voljela moje pjesme Monika nije voljela moje pjesme, ni miris trave i cvijeća u proljeće rano. Slušala je Deep Purple, voljela bižuteriju i godinama njegovala dugu tamno crnu kosu. Nije voljela cvijeće, pa ipak, živjela je u ulici Ljiljana, na istom katu baš preko puta vrata gdje živjele su moje pjesme. Oblačila se […]