Oh ako te pozovem

Oh ako te pozovem u snove mila,

željan tvog oprosta dok ljiljan se budi,

a ljubičica proljeće jutrom ljubi,

pjesniku pijanom draga ti ne sudi,

što žal za tobom sjetom ga grubo ubi.

Jer…

Oh ako te pozovem kroz snove mila,

u utočište hlada opasnih Tuja,

da šetamo avlijom dok Katmer buja,

plaši me da kraljice ti doći nećeš,

znaj samo želio bih da sa mnom plešeš,

do podneva, akšama i novog jutra,

ne misleći vilo šta će biti sutra.

I tako budan sanjam…

Vulkani čežnje u p'janoj duši gore,

mačem srca za ljubav bi da se bore,

za te bujne grudi i snene ti oči,

i baš tad u dubinama tamne noći,

raspletene kose pomiluju dušu,

dok negdje daleko u daljinama mi

Salep od Šafrana zamiriše gradom,

pjesnik pijani, znaj, još voli te kradom.

Oh, ako te pozovem, da li ćeš doći?

Maglaj, 18.02.2019.

Ps. Ako vam se pjesme rime svide, podijelite nju neka je i drugi odmah vide.

Zahvaljujem od srca na dijeljenju pjesme.