Zahvali, oprosti i djeluj ka sreći, možeš ti to?!
Zahvali, oprosti i djeluj ka sreći, možeš ti to?! Ništa lakše za učiniti, rekli bi mnogi u prkos situaciji u kojoj se cijeli planet današnjice nalazi. U stvari, ogromna većina ljudi istakla bi da je to „mačji kašalj“ za učiniti za svako od nas. No, da li je to u stvarnosti zaista tako lahko za uraditi: Iskreno se zahvaliti, dubinski i suštinski oprostiti nekom događaju ili osobi i na koncu okrenuti se unutra ka sebi i osobnoj sreći?
Da li ima kraja našoj bahatosti i brutalnosti
Zato stoji pitanje, da li ima kraja našoj bahatosti i brutalnosti jer mi se čini da su ljudi jedini u stanju svjesno da ugroze vlastito stanište u kom žive, ovu divnu prirodu i sve druge svjetove oko nas na ovoj divnoj zemlji koju nam je podario Milostivi Bog na služenje i na kojoj bivstvujemo kao društvena bića? Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan a činjenično izgleda da jeste, onda sasvim sigurno nakon Covida 19 ljudski stav kako nećemo ni rukom ni nogom da maknemo kako bi nešto pozitivno promijenili prvo u našim životima a onda indirektno i na kolektivnoj razini neće piti više vodu.
Dakle, eto zašto je to „nešto malo“ što na oko izgleda lahko, u biti vrlo teško za učiniti?! A stoji i pitanje, da li zbog tog nedostatka „nečeg tako malog“ naši životi postali su materijalistički bez pravca, istinskog puta i životne svrhe uz ogromnu dozu pohlepe, žestoke ljubomore, nekorektivnog kriticizma a samim time i unutrašnjeg potpunog rasula? Stoga, pitam, da li nam je svima ovaj COVID 19 došao kao lijek od spoljašnje pomame, zloupotrebljavanja prirode i energetski resursa zemlje, i tlačenja drugog i drugačijeg od naših stavova, misli i preduvjerenja?!
Da li smo spremni na promjene nakon Covida 19
-Zato osnovno pitanje koje isplivava na površinu kroz ovu oglednu situaciju Covid 19 jeste: Da li smo spremni na promjene nakon Covida 19, one istinske unutrašnje, na duševnu ljubav, poklonjenu pažnju, osobnu i kolektivnu solidarnost i humanost? -Reakcije po društvenim mrežama mi govore da nas velika većina nije još spremna na bolje sutra jer još uvijek smo živi u svijetu „surovog preživljavanja kroz suvišno trošenje novca i životnih resursa“, i zato smatram da će nam trebati „popravni 2023 godine“ kako sam jedne prilike napisao u Magazinu Aura.
Sasvim sigurno bez više pravde svi ćemo tonuti još dublje u more teških iskušenja ako ne promijenimo vlastito ponašanje i karakter u odnosu na našu okolinu i sve one koje dolaze u naš intimni prostor. Znajte da sreća je tu i kad uspjeh nije tu. Sreća je što smo uopšte živi na ovako divnoj planeti. Dakako, svako ima svoj stav o tome šta mu je sreća, zato pogledajte u sebe. Dakle, krajnje je vrijeme da se mijenjamo.
Unutrašnje duševno stanje
A mijenjati se možemo trenutno samo kroz naše unutrašnje duševno stanje! Dakle, da li na naše današnje stanje utiče istinsko stanje duše, odgovor je DA! Sasvim siguran sam da u godinama koje dolaze više se neće moći kupiti i kapom i šakom životom dani resursi. A ako me pitate, da li će biti takvih pokušaja, pa naravno da ima još mnogo osoba koje nisu podigle vlastite duhovne vibracije na frekvenciju odgovornosti koju od nas traži priroda.
Dakle, svi bi mi htjeli biti sretni a da ne mrdnemo ni rukom ni nogom, no to tako neće više ići jer će nas priroda primoravati da se pokrenemo ka odgovornosti a ako ne postupimo kako nam ona prirodno predlaže onda ćemo svi skupa dobiti keca iz prirode i društva i potonuti u blato suštinske nepravde i ekscentričnog kolektivnog nasilja. A ako „nasilje“ krene, znate i sami da onda lagano ne zaustavlja se.
Pravo vrijeme!
Zato je sada pravo vrijeme da budemo odgovorni spram sebe i društva, budemo solidarni, humani i pravedni. A biti pravedni, solidarni, odgovorni i humani možemo samo ako budemo znali okrenuti se ka sebi i osobnoj unutrašnjoj sreći koju bismo sasvim nesebično dijelili kroz naše aktivnosti i ka kolektivnoj svijesti. Zato zahvalimo se i oprostimo od srca svima koji to zaslužuju ali i onima koji oprost ne zaslužuju, i time očistimo naše duševne okvire od tmurne stvarnosti surovosti i materijalizma, te okrenimo se stvaranju kvalitetnijeg stanja na duševnoj razini jer u tome leži sreća. A tome nas uči život kao i priroda oko nas, uz dodatnu lekciju koju višestruko nažalost ponavljamo da samo duševno jake osobe su spremne na zahvalnost, oprost i djelovanje na putu ka sreći. Zato, zahvali, oprosti i djeluj ka sreći, možeš ti to?! Ništa lakše za učiniti, nije li tako?!
Mirić, 18:44 h
Maglaj, 01.04.2020. godine.