Kako sam istrčao u 48 godini života svoj Prvi Halfmarathon u Splitu
Kako sam istrčao u 48 godini života svoj Prvi Halfmarathon u Splitu, nećete mi vjerovati?! Dragi prijatelji, kada postavite sebi cilj, onda znate kuda plovite, zar ne?! -E, upravo postavljenI cilj mi je pomogao, da u toku 2019-te godine, istrčim svoj Prvi Halmarathon.
Baš taj cilj, vukao me ka pravoj trkačkoj luci, i najljepšem mistu u svitu i okolici poput olujne bure od 176 km/h, koja je u subotu i nedelju, 23 i 24.2.2019.godine, vladala u Splitu! E baš tu, u najlipšem mistu na svitu i okolici, u prelijepom Splitu iskusio sam čari trčanja njegovim predivnim predjelima kojima je sjajila staza i na kojoj smo svako od nas polumaratonaca vodili vlastitu trkačku bitku.
Da stignem na Splitski polumaraton pobrinuo se, moj prijatelj i mentor Reuf M. Husejnović koji mi je utrku toplo preporučio. Vjerujte mi, vrijedilo je otići i proživjeti taj trkački vikend u Splitu. I zaista splitska utrka će mi po mnogo čemu ostati urezana u sjećanje.
Zanima vas kako istrčati polumaraton u 48 godini života? -Evo ovako!
Zanima vas kako istrčati polumaraton u 48 godini života? -Evo ovako! Znam da mnogi će reći da je to nemoguće. -No dragi prijatelji, moguće je ako imate volju i vjeru u sebe. Moguće je istrčati i u mnogo kasnijim i zrelijim godinama života. Takve životne primjere možete naći svuda oko nas. Pa da krenemo redom.
30.12.2018. godine, postavio sam sebi ove trkačke ciljeve sa iskrenom željom da ih ostvarim u toku 2019 godine:
Ciljevi 2019 !
– 5K—23:57!
-10K—50:37!
-Halfmaraton— 1:53:22! (Rezultat u Splitu, 1.53.41, tako blizu a tako daleko do cilja)
-MARATON—3:59:40!
Kako sam istrčao u 48 godini života svoj Prvi Halfmarathon u Splitu, nećete mi vjerovati?!
Dakle, evo kako sam istrčao u 48 godini života svoj Prvi Halfmarathon u Splitu, nećete mi vjerovati?! Vrijedno sam trenirao bazu čitavu zimu, i slušao savjete iskusnijih trlkača pri čemu su mi i Hanine trikolomije sa trčanje.net uljepšavale dane. I kao što već rekoh, moj prijatelj i mentor Reuf M. Husejnović mi je pomogao da se usudim odraditi Splitski halfmarathon na prvu godišnjicu mog trkačkog staža. (Split ću i po ovom podatku pamtiti).
A splitski doživljaj (link -Galerija slika) pamtit ću i po tome da sam startninu za Split uplatio ranije, iako nisam imao novi pasoš, niti sam bio siguran da će stići na vrijeme. Jednostavno mi je stari bio istekao a novog nisam imao. To mi je pravilo nervozu tokom treninga ali sam se bio u sebi pomirio i sa mogućom situacijom da ne odem na utrku jer bez pasoša se ne može preko granice, zar ne?!
Na svu sreću pasoš je stigao 22.02.2019.godine, i ja sam sav sretan prilikom preuzimanja novoga pasoša vidio se u Splitu kako trčim i vjerovali mi ili ne, neki unutrašnji glas mi je govorio u tom trenu da je vrlo moguće da ću stati pred ciljem što se inače poslije pokazalo tačnim. To pripisujem činjenici da imam pojačanu intuiciju koja mi se mnogo puta pokazala tačnom pri životnim odabirima, mojim ili tuđim svejedno.
Splitska trkačka romansa
Splitska trkačka romansa i sam odlazak u Split neplanski je pred mene došao. Tuzlanska sportska gromada od čovjeka Mirzet Halilović Valter je pozvao Reufa da ide u Split koji nije mogao zbog obaveza prihvatiti, a moj mentor meni predložio da idem. I tako sam se našao u autobusu punom nasmijanih Tigova, veselih Zmajeva, lijepih Mačaka i sa jednim veterinarom Jaskom Aličehajićem, jednom dobrom ljudskom dušom.
Atmosfera u autobusu kojim smo išli u Split fenomenalna je bila. A sam pozitivan ton atmosferi u busu svojim dogodovštinama davao je svestrani Tigar iz Petrova kod Doboja, Miroslav Mira Spasić. Tako da je vedra i raspoložena trkačka ekipa sklopljena od lijepih djevojaka i žena, te momaka a bogami i od oženjenih muškaraca svoj put ka Splitskoj polumaratonskoj romansi provela ozarena lica s pozitivnom energijom u sebi i oko sebe. Helem, sve trkačice i trkači na jednom mjestu, iz Tuzle, Teslića, Modriče, Doboja, Tešnja, Petrova, Maglaja pred utrku gajili su optimizam. I baš ta veselost u jednom momentu moćno je otopila temperaturu od -11 koja nas je dočekala na Kupresu.
Splitska avantura po mnogo čemu ostati će mi kao kraljica u srcu
I ne samo zbog tog nepredviđenog puta, i minus 11 temperature na Kupresu, za mene će biti Splitska avantura po mnogo čemu ostati kraljica u srcu. Nezaboravni su to životni i ljudski detalji i osjećaji pri velika buri od 176 km/h. A možete tek zamisliti moj strah pri udaru oluje na Marijanu u leđa kada me digla sa asfalta? Da, da, bukvalno digla sa asfalta, letom od najmanjetri metra bez ikakve mogućnosti fizičke kontrole. Da li možete zamisliti kako je kad osjetite da nemate kontrolu nad vlastitim tijelom? A da ne govorim o velikom usponu na Marijanu, i tjelesnoj reakciji pri tom izazovu.
A posebno će mi ostati u sjećanju neobično iskušenje koje me umalo „slomilo“ na samom kraju, kada sam bukvalno stao na dvijeestotine metara od cilja. Da li možete osjetiti ili bar zamisliti te trenutke agonije? Gledate u cilj, i tako ste blizu a dvoumite se da odustanete, iako osjećate da još u sebi imate snage i volje ali nešto vam ne da da se pokrenete?!
Trčanje na rezervi
Imao sam u tome trenutku osjećaj kao da me je neko ključem ugasio. Možda je to i pitanje greške jer nisam uzeo okrepu na 16 kilometru, ko će ga znati?! –Zaključak, nikada ne trčite na rezervi, zar ne?! Pa ipak, nakon dvije i pol minute stojanja u mjestu, unutrašnjih filozofskih razmišljanja o odustajanju, ali i podrške sa strane, shvatio sam da ja to mogu. Neko iz mase mi je doviknuo možeš ti upaliti motore, nastavi i ne odustaj sada! I tako sam na nagovor gledatelja, nakon tapkanja u mjestu, i nakon dvije i pol minute ljutnje na sebe što sam stao, ipak uspio se vratiti uobičajenom ritmu od 00:05:05h/km. No ljutnju u cilju mi je poslije razbio voditelj programa informacijom da sam kao i mnogi drugi ipak uspio pobijediti Slovenačkog predsjednika Boruta Pahora, koji je također bio na ovom senzacionalnom trkačkom događaju.
Sve je započelo i završilo se na Splitskoj predivnoj Rivi! Publika za 10+. Aaaa, da, da… ne zaboravljam i odličnu Pastu pojedenu na Gripama.
Splite, hvala vam na dobrodošlici i prijatnoj atmosferi. Vidimo se akobogda, dogodine opet u najljepšem gradu na svitu i okolici. -Ništa kontra Splita
Zahvaljujući ovim principima uspio sam odraditi Splitski polumaraton
1. Hidratizacija
2. Kvalitetna ishrana
3. Obavezno uzimanje okrijepe na punktovima
4. Mentalna snaga i fokusiranost
5. Stil trčanja
6. Trening, trening, trening… koji prilagođavate osobnim mogućnostima, bez preforsiranja
Ps, da se razumijemo na svom prvom polumaratonu napravio sam i određene trkačke greške, poput savijene glave i leđa, što je otežavalo disanje. Ili, nedovoljnog dizanja noge ka zadnjem dijelu tijela što me usporavalo jer sam stilom trčanja bio sporiji. Ili praćenje aplikacije na mobitelu što mi je oduzimalo fokus i koncentraciju,… Bilo je tu još grešaka no nadam se da ću ih uspjeti popraviti do sljedećeg planiranog za istrčati polumaratona.
Naravno, bilo je i nepredviđenih okolnosti koje su se dešavale u petak, subotu i nedelju, poput ogromnih bolova (nisu izgovor za rezultat) a koje su utjecale na sam doživljaj i rezultat u Splitu. Bez obzira na sve vrijedilo je osjetiti Splitsku trkačku čaroliju!
Slijedi Zenički Cener, pozdrav i vidimo se na nekoj od sljedećeih staza
Mirić, 12:17h
Maglaj, 1.3.2019.