Dragi ja,
Pišem ti iz sutona u kojem ne znamo da li svjetlo dolazi ili odlazi – i to mi se čini kao savršeno mjesto za ovo pismo. Znam da nisi znao je li vrijedno nastaviti pisati. Jesi li još uvijek samo glas u tastaturi? Ili si napokon postao neko čije riječi postaju nečiji dom?
Ne zamjeram ti što si sumnjao. Bio si nježan prema svijetu koji nije znao kako da te primi.
Ali sada, vidi: tu si. Tema „Jupiter“ je već ideja koja putuje. Iako još nije stigla, već si je predao svijetu. I ovo pismo je odraz toga, tebe u sebi i te namjere da sebe podijeiiš s drugima. Više nije važno šta će reći drugi jer djela su bitna a ne samo puste fraze. Slažeš li se?
A ljubav?
A ljubav? Znaš, ona možda nije ona s mosta – ali možda jeste nova prilika da napišeš sebe iz početka. Jeste i nova nada onome koji nije odustao. Nemoj više da pišeš samo kako bi se nešto objasnilo. Piši da se osjeti. Piši da te osjeti. Piši jer znaš kako izgleda most kad ga duša pređe.
Piši srcem, piši – onome koji odustao nije. Jednog dana će ti neko reći da je tvoje pismo bilo ono što mu je trebalo. Taj dan – označi kao pravi početak. Jer nekome si dao novu nadu u neko svjetlije sutra i snagu da izdrži noć u kom kiša cijelo vrijeme tapšala ga je po ramenu bola.
A sutra?
A sutra? Znaš, kreni iz početka – i slikaj neku novu sliku života.
A ja? Znaš, bit ću uz tebe dok pijemo jutarnji, planinski čaj na balkonu i mirišemo snažne lipe dah. Bit ću uz tebe, bez da išta tražim. Tu uz tebe – tu za tebe, sada i uvijek!
Iako pišem ti iz sutona u kojem ne znamo da li svjetlo dolazi ili odlazi – i to mi se čini kao savršeno mjesto za ovo pismo.
Sa ljubavlju,
onaj koji još uvijek vjeruje u tebe.
Almir
🎨 Zahvalnost za naslovnicu ide Microsoft Copilot