Pismo svijetu (III / 2025)

Dok pišem ove riječi, negdje gori dom, negdje radost djeteta presjeca gromoglasna buka granata, a negdje majka pokriva dijete pjesmom jer više nema šta da mu da.

Svijetom vlada strah a ljudskost se povlači u tišinu. Ipak, vjerujem… Da negdje, među pepelom, još uvijek tinja plamen onih koji nisu zaboravili voljeti. Ovo pismo nije optužba. Ovo je poziv. Da se sjetimo ko smo – i ko možemo biti.

A ko smo i ko možemo biti? Dovoljno je. Biti ljudi – biti čovjek!

Povjerenje u svijet

Priznajem da me bole ratovi koji se vode i bijes koji u vidu lažne odbrane od nekoga i nečega kipti u pojedincima koji imaju moć ali i u onima koji bi trebalo da su samo – ljudi, časni i čestiti.

Pa ipak, razumijem izgubljeno povjerenje. – Jer vidim vas umorne. Vidim vas, izgubljene. One koji više ne vjeruju da postoji dobro. I to je rana. I to je nečija bol koju treba zacijeliti. Zato pišem pismo svijetu, pismo tebi. Ne mrzi – još ima nade.

Svijete: Ne mrzi – još ima nade

Pogledaj oko sebe. Još uvijek ima onih koji znaju da vole, da te private takvog kakav jesi i takvu kakva jesi. Pisci koji izmova stvaraju nove živote. Pjevači koji pjesmom lijeće svijet. Komičari koji sa usana osmijeh dijele. Volonteri koji direktno nose hranu do mjesta i osoba kojima odista hrana treba. Da li znaš da postoje i takvi tihi heroji?

I dok svijet galami mržnjom, znaj oni nježno šapuću dobrotom. Možda ih ne čuješ od buke. Možda ih ne čujete od mržnje. Možda ih ne čujete od borbe sa samim sobom – no oni su tu, i nisu prestali biti tu.

Pismo svijetu – probudi se

Pismo svijetu, pismo tebi iz srca pišem. Zato… Pozivam te – probudi se u sebi. Ne mrzi – još ima nade. Da te svijet voli.

Neka tvoja rečenica na internetu ne bude kamen, već most. Neka tvoje ćutanje ne bude ravnodušnost, već prostor za razumijevanje. I neka tvoj život drugima postane poklon a ne mač. Znaj da, mač mržnje ubija onog koji ga nosi. Ne zaboravi ko si i ko možeš biti.

Svjestan sam, ne možemo promijeniti sve, ali možemo promijeniti nešto. I često je to – ono što je bilo najpotrebnije. I to je često – ono što je bilo sasvim dovoljno. Da budemo ljudi. Ne mjenjaj druge, već sebe.

I ako išta ostane sutra od ovog pisma tebi, neka to bude šapat: Još uvijek možeš. Još uvijek možemo. Slažeš li se, svijete?

Tvoj prijatelj Svijete, s poštovanjem i ljubavlju,
Almir

“Sve što mi treba je list papira i nešto za pisanje, a onda mogu svijet preokrenuti naglavačke.” – Friedrich Nietzsche

Zahvalnost za naslovnicu ide Gemini, AI asistent od strane Googlea

👀 Istraži po kategoriji

Zabavi se i istraži po kategoriji. Pronađi korisne savjete, trikove i informacije koje će ti biti od pomoći. I naravno, reci nam koji ti je članak bio od pomoći ili o čemu da pišemo kako bi ti pomogli u traženju rješenja za tvoj problem.

[list_category_posts category_id=”2349”]