pišem ti iz trenutka plesa između vjetra i riječi, između večerašnje tišine i svitanja koje još ne poznaje tvoje ime.
Pišem ti iz zagrljaja zagrijanog srca i čežnjive duše odakle najjače sjaji svjetlost ljubavnog zova koji te prihvata baš takvu kakva jesi.
Ne znam gdje si sada – možda čitaš knjigu koju bih i ja volio, možda trčiš negdje, smješeći se nebu. Možda već voliš… a možda se pitaš jesi li ikome već značila nešto bez da si se trudila.
A možda si već odavno umorna od puta na kom srećeš strance duše koji te ne razumiju, možda si odavno umorna od teških poraza – nemaš snage više.
Razumijem kad kažeš – dosta mi je svega. I u pravu si. Da, ponekad je potrebno odustati – ali ne od sebe, već od tuge (ne glumi žrtvu, ona samo suze nosi – postani princeza, kraljica, možeš postati šta god želiš), odustati možeš i od lažnih osoba oko tebe koji ti bivaju samo teret, odustati biraj i od onih puteva na kojima se osjećaš loše… – Ti biraj put na kome duša dušu razumije bez potrebe da se išta pri tom susretu kaže.
A šta ti znaš, možda dok spavaš, neko ka nebu dlanove podiže, od Boga za tebe traži ono najbolje. – Meša Selimović
No ne odustaj od sebe – zbog potreba drugih
No ne odustaj od sebe – zbog potreba drugih. Znaš šta: ti dišeš – i to je sasvim dovoljno za novi početak. Slažeš li se?
A ja? Ja biram put kojim me srce vodi. I znam samo jedno: ako ikada prođem pored tebe, i ne znam da si to ti – neka moje srce zadrhti, makar na tren. I ako se prepoznamo, možda neće biti vatromet ni glasan trenutak. Možda samo pogled. Dovoljan.
Nisam savršen, ali sam iskren. Tražim partnerku, ne publiku. Želim razgovore koji ne završavaju kad riječi stanu. Želim tišinu koja je topla jer si u njoj.
Ako ti je život već podario priče, ako imaš djecu, ako nosiš tragove nečeg što te oblikovalo – ne bojim se. Tvoja prošlost nije prepreka, nego karta kojom ću te bolje razumjeti.
Pišem ti iako te još ne poznajem, jer vjerujem da ljudi mogu biti kompas jedni drugima. Život je more a mi smo na brodu – i odista potreban nam je zreo kapetan da se ne razbijemo o obale sjete i bola kad more razbukta valove života.
Dok se ne sretnemo: čuvaj pogled koji zna vidjeti, i srce koje zna čekati.
Almir
Nadam se da vam je “Pismo za nju – koje još nije otputovalo” vratilo vjeru u ljubav. Ljubavi stižu u vrijeme kad smo srcem otvoreni i spremni za nju.
Slažete li se?
Podijelite pismo ako vam se svidjelo!
👀 Istraži po kategoriji
Zabavi se i istraži po kategoriji. Pronađi korisne savjete, trikove i informacije koje će ti biti od pomoći. I naravno, reci nam koji ti je članak bio od pomoći ili o čemu da pišemo kako bi ti pomogli u traženju rješenja za tvoj problem.
[list_category_posts category_id=”4”]
🔥 Preporučujemo
Pišem ti iz sutona u kojem ne znamo da li svjetlo dolazi ili odlazi – i to mi se čini kao savršeno mjesto za ovo pismo. Znam da nisi znao je li vrijedno nastaviti pisati. Jesi li još uvijek samo glas u tastaturi? Ili si napokon postao neko čije riječi postaju nečiji dom?
Zahvalnost za naslovnicu ide Gemini AI (Google)