Svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva
Svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva, nije li tako?! Odgovaramo pred Bogom i ljudima. I unatoč tome u javnom diskursu zaboravljamo na odgovornost spram izgovorene riječi našim jezikom. I onda se ibretimo što nam je život tmuran po našem mišljenju. Ili se zapitkujemo, zašto ništa lijepo ne dešava nam se u sadašnjem trenutku, zar ne?! Pa šta je onda život?
Pa šta je onda život?
Kvaka je u tome što naše misli putuju kroz riječi i rečenice stvarajući pri tome različita životna iskustva. Jednostavnije rečeno, naše iskreirane misli kroz riječi i rečenice izgovorene pretvaramo u stvarnost kroz djela, situacije i događaje, bilo dobre, bilo loše. Izbor je tu pred nama, i svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva, nije li tako?! Odgovaramo pred Bogom i ljudima.
Oni koji se late mača obično od njega i ginu. No i u tom izboru ima kvaka jer obično osobe koje se late mača ne nalaze drugačiji način da budu ispunjeni osobno a time ni zapaženi u društvu. Time raste frustracija osobe koja onda prelazi u različite negativne emocije. I na kraju izabiraju put koji obično bude satkan od samopovređivanja, nipodoštavanja, bijesa, gorčine i mržnje kako prema sebi, tako i prema drugima. No kao što rekosmo, svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva, nije li tako?! Odgovaramo pred Bogom i ljudima.
A ono što je pri tome svemu najčudnije jeste kontradikcija u nama, jer sa jedne strane želimo da nam je život lijep, a da istovremeno ne mijenjajući sebe kroz ispoljavanje arogancije lažne moći utječemo na živote drugih. Dakle svako od nas bi volio da mijenja živote drugih osoba koji pored nas bivstvuju ili na društvenim platformama defiliraju jer kroz takvo ponašanje pokušavamo osjetiti onu megalomansku osobnu lažno kreiranu moć ili u najblažu ruku rečeno, zaokupirati pažnju drugih stavljajući sebe u centar svijeta u tim trenucima, što je naravno loš izbor. No kao što rekosmo, svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva, nije li tako?! Odgovaramo pred Bogom i ljudima.
Svi mi osobno odgovaramo za vlastita životna iskustva, nije li tako?! Odgovaramo pred Bogom i ljudima.
Pa šta je onda život? Da li bismo svi bi mi voljeli da nam cvjetaju ruže u životu? Odgovor svijuh nas bi zasigurno bio potvrdan, ali… Ali ne može prijatelju tako. Ipak život je satkan od uspona i padova. Kako ono kažu stari: „Kako siješ, tako i žanješ?! Koliko je samo usamljenih i depresivnih? Koliko je samo gladnih i siromašnih? Koliko je samo izgubljenih i zalutalih na stazama života? Zato razmisli prijatelju dakle, kakav život želiš i pri tome budi svjetan da snosiš odgovornost za vlastita životna iskustva koja tvoja životna filmska traka nosi u sebi?
Dakle prijatelju, strahom, bijesom, gorčinom mržnjom nećeš promijeniti druge već time samo ispoljavaš osobne slabosti kojima si nakitio osobno životno iskustvo. Dakle želiš li da ti cvjetaju ruže u životu onda prvo moraš da počnneš od mijenjanja osobnih obrazaca ponašanja, promjenom u izgovaranju ukorjenjenih uobičajenih riječi i rečenica,… A najbitnije od svega je da kreneš sa transformacijom osobnih misli kojima kreiraš vlastita životna iskustva.
Ne mijenjaj druge, već mijenjaj sebe želiš li ljepši, sretniji i ispunjeniji život!
Mirić, 14:15h
Maglaj, 18.05.2019.