Nema više Hide, Ranđela i pekara Muje, sjećate li ih se? A ni mahala moja više nije ista. Tamo gdje sam se rodio muk kolo vodi, djece skoro da više i nema. „Sudska“ -šarena livada ispunjena srećom na kojoj mi djeca iz mahale donje rado igrali smo lopte odavno je istrošeni krevet dječijih snova na kojem spava jedna tmurna bandera za struju. I stari sud izdale su godine i samo što srušile ga nisu. A oronule kuće u kojima starosjedioci žive, niti mrtve-niti su žive, već onako u nekom svom svijetu od paučine spavaju. Eto tako posrnuli život u mahali donjoj polahko pokazuje zube. No gdje su ljudi, tu je i nada, zar ne?!

Dobro je meni govorio moj babo: „Sloga kuću gradi!“

Dobro je meni govorio moj babo: „Sloga kuću gradi!“ Elem, davno ti dani bješe kad babo bio je živ. I sad ga se sjete ljudi po dobru, pa mi kažu: bio ti je babo insan i dobar čovjek! A ja se u tom trenu sav naježim od neke tihe unutrašnje sreće, i u sebi glasno […]