10 vrhunskih pseudonima koje su odabrale žene pokazat će vam moć i snagu dobro odabranog pseudonima koji štiti od predrasuda a ujedno odiše bogatstvom različitosti identiteta te kreativnosti pri samom odabiru.
Kroz historiju žene su koristile pseudonime kako bi prevazišli društvene prepreke. Društvene prepreke poput predrasuda, prijetnji, osuda te mnogobrojnih drugih društvenih ograničenja i granica su jedan od najčešćih motiva zbog kojeg književnice bježe u okrilje pseudonima i time svjesno odabane anonimnosti vlastitog imena.
Književnost je sama po sebi puna tajni i maski. A možda najzanimljivija i najintrigantnija slagalica tajni Ii maski u književnosti su pseudonimi. Stoga donosim 10 vrhunski pseudonima popularnih književnica.
Sadržaj
- Šta je pseudonim
- Književnice i njihovi pseudonimi
- Psihološki aspekti uzimanja pseudonima
- Kontroverzni pseudonim J.T. LeRoy-a
10 vrhunskih pseudonima književnica
U ovom članku za vas smo istražili 10 vrhunskih pseudonima književnica koje su obilježile historiju svjetske književnosti. One su zasigurno svojim djelima, iako ne pod pravim imenima obogatili svjetsku književnu scenu. To su knjige koje se i dan danas čitaju.
Koliko su njihovim uspjesima u književnosti doprinijeli stvoreni pseudonimi sa svojim identitetim o tome prosudite sami.
10 vrhunskih pseudonima koje su koristile najpoznatije svjetske književnice možda su i primjer drugim ženama koje bi imale šta svjetskoj književnosti da podare, kako uvijek ima načina da se dopre na kvalitetan način do čitateljstva širom svijeta.
1.Šta je pseudonim
Pseudonim (starogrčki ψεῦδο = ‘lažno’, ονυμα = ‘ime’) jest lažno, drugo ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem zatajivanja svog pravog identiteta ili kao način da se osoba predstavi u drugom svjetlu ili za razbijanje predrasuda oko podrijetla ili pripadnosti pojedinom spolu.[1][2] Može se nazvati i umjetničko ime, ili alias (od latinskog aliās – na drugi način) ili akronimom a.k.a (od engleskog also known as – poznat kao). Kod pisaca se rabi i francuski izraz nom de plume (ime iza pera).
2. Književnice i njihovi pseudonimi
U ovom dijelu donosimo vam najpoznatij
- Mary Ann Evans– poznatija kao George Eliot, autorica romana”Middlemarch”
- Amantine Aurore Lucile Dupin – bolje poznata kao George Sand, francuska novelistkinja i memoaristica.
- Karen Blixen – koja je pisala pod pseudonimom Isak Dinesen, autorica “Out of Africa”
- Alice Bradley Sheldon – poznata koa James Tiptree JR., značajna je figura u znanstvenoj fanstastici.
- Joanne Rowling – koja je kao J.K. Rowling stvorila svijet Harryja Pottera, ali je također pisala kao Robert Galbraith.
- Charlotte Bronte – objavila je pod pseudonimom Curree Bell.
- Emily Bronte – poznata kao Ellis Bell, autorica “Orkanskih visova”.
- Anne Bronte – pisala je kao Acton Bell.
- Nora Robert – koja piše kriminalističke romane pod pseudonimom J.D. Robb.
- Louisa May Alcott – koja je kao A.M. Barnard pisala mračnije price.
Psihološki aspekti uzimanja pseudonima
Žene su najčešće birale muške pseudonime.
Zašto?
Da bi izbjegle raznorazne predrasude i ograničenja koja su im bila nametnuta zbog spola. Psihološki gledano, to im je omogučilo veću slobodu izražavanja I pristup širem čitateljstvu.
Pseudonimi su im pružali anonimnost i zaštitu od kritika i društvenog osuđivanja. Kako prije tako i danas žene posežu za pseudonimima. I ne samo žene, već i muškarci na isti način postupaju.
“Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati sopstvenu” -Artur Šopenhauer.
Nažalost, žene često ne mogu ispoljiti vlastitu vrijednost na način kako bi to bilo prirodno, pod vlastitim imenom. Stoga ne treba iznenaditi ni činjenica da je prema istraživanju akademika Džejmsa Rejvena, skoro trećina romana objavljenih 1785. godine, na primer, tvrdilo je da ih je „napisala žena”.
Ignorisanje uspjeha žena u ovoj eri povezano je sa pitanjem žanra. Slične predrasude temeljene na ignorisanju te nemogućnosti žena da pišu na određene teme postoje i danas u 21. vijeku.
Krajem 18. i početkom 19. veka, gotski roman bio je neviđeno popularan i u velikoj mjeri se vezivao za žene.
Spisateljice su dominirale ovom oblašću, nakon što je En Redklif dobila rekordni predujam sa Tajnama Udolfa, romanom koji je doštampavan više puta.
Ona je bila jedna od nebrojeno mnogo „ženskih piskarala” koja su zarađivala za život na taj način – imate još i Meri Robinson, Klaru Riv, Šarlot Dakre, Elajzu Parsons, Šarlot Smit i, naravno, Meri Šeli.
Tu svakako možemo reći da ima seksizma jer roman, bilo da su ga napisali muškarci ili žene, često se doživljavao kao frivolan – a gotski roman pogotovo u književnom svijetu nije bio nešto posebno uvažavan zato što je bio previše slobodan i neumjeren i služio je kao razbibriga za čitateljke.
Razlozi uzimanja pseudonima:
- Društvene prepreke
- Razbijanje predrasuda
- Izbjegavanje rasnih očekivanja
- Izbjegavanje rodnih očekivanja
- Zaštita osobnog identiteta i intimnosti
- Marketinški razlozi upotrebe pseudonima
- Predstavljanje autora u drugačijem svjetlu
- Približavanje određenom žanru u književnosti
- Strahovi (od govorenja, javnosti, kritičkog osvrta…)
- Seksizam (Ideologija koja govori o položaju rodova u društvu)
Frances Burney, uspješna književnica bez pseudonima
Dakle, mnogo je razloga zašto žene odaberu pseudonime i to najčešće muške.
Ali da se razumijemo, bilo je uspješnih žena koje su pisale i pod vlastitim imenom poput spisateljice satire iz 18. Veka, Frances Burney koja je postigla veliki uspjeh otvoreno pišući pod svojim imenom kroz oštar ali i duhovit stil pisanja.
Znamo da osobni identitet započinje s našim imenom i prezimenom što je za neke žene velika prepreka za nositi u javnosti. No u slučaju Fanny Burney, to očito nije bio slučaj jer je pisala pod svojim imenom i prezimenom.
Fanny Burney je pisala satirične romane, uključujući “Cecilia” (1782) i “Camilla” (1796). Njena satira često se bavila temama društvenih normi, običaja i ljudskih slabosti, te je isticala humoristične elemente kako bi kritizirala i ismijavala englesko društvo svog vremena.
Jedno od njenih najpoznatijih djela je roman “Evelina”, objavljen 1778. godine. Ovaj roman prati život mlade djevojke koja se suočava s izazovima i avanturama u engleskom društvu 18. stoljeća. “Evelina” je bila izuzetno popularna i kritički hvaljena u svoje vrijeme, a i danas se smatra klasičnim romanom engleske književnosti.
Kratka biografija: Frances Burney (rođena 13. lipnja 1752., King's Lynn, Norfolk, Engleska—umrla 6. siječnja 1840., London) bila je engleska književnica, koja je bila autorica “Eveline”, orjentira u razvoju romana manira. Ali i djela “Cecilia” (1782) i “Camilla” (1796).
10 vrhunskih pseudonima | Kontrovezni pseudonim J.T. LeRoy-a
Vrlo često pseudonimi budu izloženi kritici književnih kritičara, same javnosti i čitateljstva. Stoga njihovo uzimanje ženi omogućava i određenu zaštitu osobnosti, zar ne?!
U tom smislu kreiranja pseudonima iz različitih pobuda, u ovom članku navodimo jedan od kontroverzniji primjera a to je slučaj J.T. LeRoy-a, koji je bio izmišljeni identitet stvoren od strane Laure Albert.
Vjerovatno je jedan od razloga Laurinog kreiranja JT LeRoya bila i određena vrsta potrebe anonimnosti vlastite osobnosti jer imala je i sama teških životnih iskustava.
Dakako, Laura Albert uspjela je stvoriti “stvaran” lik te napisati priču o njegovom teškom djetinjstvu i životu s navodnom prostititucijom te njegovu borbu sa identiteom.
LeRoy je bio “autobiografski” pisac, velika američka književna zvijezda čije su priče o teškom djetinstvu privukle veliku pažnju. A kako u realnom životu zaista ima mnogo primjera bolnog djetinjstva onda se čitateljstvo “navuklo” na njegove priče i LeRoy je postao samozatajna zvijezda na književnom nebu.
Da bi sve to dobilo još intrigantniju notu u javnosti se kao LeRoy pojaljivala Savannah Knoop koju je angažovala Laura Albert. Naravno, niko to nije znao sve dok nije otkrivena iluzija o postojanju J.T.LeRoy-a
10 vrhunskih pseudonima | Otkriveno da LeRoy ne postoji
Kada je otkriveno da LeRoy ne postoji, to je uzburkalo javnost i samo čitateljstvo te je izazvalo mnogobrojne rasprave o autentičnosti i autorstvu.
New York Magazine i New York Times su otkrili da iza LeRoy-a u javnosti stoji Savannah Knoop. Dakako, ta informacija se nije svidjela kritičarima njenog djela što je opet izazvalo burne reakcije i polemike oko toga gdje je granica između stvarnosti i fikcije u književnosti.
Priča nakon toga se snažno zakotrljala te su na temu LeRoy-a i njegovog identiteta, snimljena i dva dokumentarca.
Mora se priznati da je zahvaljujući LeRoy-evom stvorenom identitetu, Laura Albert osvojila javnost i čitateljstvo. A da ga nije bilo vjerovatno ne bi ostvarila ogroman uspjeh koji je doživjela.
Ono što je zanimljivo jeste pitanje, kako je Laura Albert sve te godine uspješno održavala u stvarnosti lik J.T. LeRoy-a? Šta vi mislite?
Dakako, i ova kontroverza oko Le Roy-a produbila je zasigurno zanimanje javnosti za njeno stvalaštvo i osobu.
Nadamo se da vam se svidio članak “10 vrhunskih pseudonima književnica”.Ako jeste molimo vas podijelite ga s prijateljima na mreži. Hvala unaprijed na dijeljenju sadržaja.
Izvori informacija
Preporučujemo
