Oh ako te pozovem
Oh ako te pozovem u snove mila,
željan tvog oprosta dok ljiljan se budi,
a ljubičica proljeće jutrom ljubi,
pjesniku pijanom draga ti ne sudi,
što žal za tobom sjetom ga grubo ubi.
Jer…
Oh ako te pozovem kroz snove mila,
u utočište hlada opasnih Tuja,
da šetamo avlijom dok Katmer buja,
plaši me da kraljice ti doći nećeš,
znaj samo želio bih da sa mnom plešeš,
do podneva, akšama i novog jutra,
ne misleći vilo šta će biti sutra.
I tako budan sanjam…
Vulkani čežnje u p'janoj duši gore,
mačem srca za ljubav bi da se bore,
za te bujne grudi i snene ti oči,
i baš tad u dubinama tamne noći,
raspletene kose pomiluju dušu,
dok negdje daleko u daljinama mi
Salep od Šafrana zamiriše gradom,
pjesnik pijani, znaj, još voli te kradom.
Oh, ako te pozovem, da li ćeš doći?
Almir Đuhera Mirić, 1:22h
Maglaj, 18.02.2019.
Ps. Ako vam se pjesme rime svide, podijelite nju neka je i drugi odmah vide.
Zahvaljujem od srca na dijeljenju pjesme.