Pokazati srednji prst nekome ili staviti srednji prst između nogu?! Šta bi vi prijatelji i prijateljice više voljeli? Ovih dana umjesto puta ljubavi većina nas očigledno bira put anarhije i nasilja. Kur*enje političara na Balkanu odavno je vidljivo, ali isti princip počinje da poprima i obična raja koja više nema strpljenja. Niti ima uzore koji bi narod kao osobe dobre moralne vertikale poveli ka boljoj budućnosti. To izražavanje stavova sa srednjakom gore a u ime neke tamo slobode koja da se razumijemo trenutno na Balkanu ne postoji, niti je znak snage, niti znak mudrosti.
Gledano iz psihološkoga ugla više je to izraz nemoći i traženja puta ka jednoj vrsti anarhije. To sasvim sigurno nije utemeljeni izraz znanja, mudrosti pa niti slobode o kojoj sanjaju mlađe populacije. Dragi prijatelji, apsolutna sloboda ne postoji. I manje ili više, svi smo oslonjeni jedni na druge, zar ne?!
Da slobode one prirodne nema, više je nego očigledno na primjerima prijetnji novinarima. Nažalost, no i dobar dio novinara svojim radom kroz senzacionalističke vijesti pokušava da privuče publiku, ne libeći se ekstremnih naslova i osuđujući nekog unaprijed. Da budemo načisto, na Balkanu nema ni slobodnih medija jer su velika većina njih kupljeni od strane političkih partija.
Pa ipak, ne mogu se složiti da je ispravno dizanje srednjaka nekom političaru ili bilo kome sa čijim stavovima se ne slažemo po određenim pitanjima, a u ovom slučaju gospodinu Bakiru Izetbegoviću. Zašto? Pa zato, jer ako nama svima to postane pravilo da jedni drugima pokazujemo ku*ac u lice gdje će to nas onda sve odvesti?
Da li je išta bolje amerikanki samoj koja ga je digla? Nije, a usput država joj uzela i lovu iz džepa. Da li je išta bolje narodima u BIH? Nije, zar ne?! Ili, da li će mi moj pokazani srednji prst gazdi firme u kojoj radim pomoći da napredujem karijerno ili ću možda od gazde isti takav srednjak dobiti kroz otkaz?! Razmislite, i zapitajte se?
Da li će nama dvojici biti bolje, ako ja svom dragom prijatelju pokažem dignuti srednjak samo zato što se politički ne razumijemo? Neće, zar ne?! A upravo me on danas upita za dignuti prst ali i za ove što odlaze a nemaju patriotski osjećaj prema domovini, bar tako on kaže.
Pametan živi gdje mu je bolje a budala gdje je navik'o!
On igra za jednu od politički partija a ja sam samo veseli pisac i pomalo znatiželjni novinar koji želi biti realan. Pola sata je pričao a ja sam samo pažljivo slušao sve o njegovom dragom vođi, i o tome kako je u svemu u pravu. Helem, nakon pola sata monologa priupita on mene za mišljenje.
Rekoh, dragi prijatelju, na Balkanu u doba demokratije koja ne postoji, dvije najveće manipulatorske tehnike političara na kojima „žive“ su strah i laž izgovorena. I svaki nezavisni psiholog bi to u kratkom vremenu primjerima ustvrdio. Dakle, evo danas pitaš za ove što odlaze vani u Njemačku, Italiju, Austriju… Zašto to rade?
Odlaze zbog servirani strahova ali i laži nakupljenih u njihovim dušama. Odlaze zbog egzistencijalne nesigurnosti. Iskreno govoreći, to je njihov izraz „ekonomskog bunta“ jer su shvatili da se od patriotskog populizma kojeg stalno serviraju političari ne živi. A i znaš da stara poslovica kaže: Pametan živi gdje mu je bolje a budala gdje je navik'o!
Sve sam ovo izgovorio u tri minuta, nadam se da nije dugo trajalo, ali mom prijatelju se nije svidjelo. Okrenuo se i otišao.
Pa iskreno reći ću i ovom prilikom svom dragom prijatelju, više bih volio staviti srednji prst voljenoj osobi među noge sa izrazom duboke ljubavi, pažnje i poštovanja, nego pokazati ga nekome sa čijim stavovima se ne slažem.
Ja sam za ljubav a ti prijatelju?