Vjerenički prsten vratila mi juče! -Ah, koliko mnogo boli u samo jednoj rečenici ispisanoj?! -Kažu da se sreća i ljubav povećava dijeljenjem? -Da li se slažete? I svi bi mi sreću i ljubav dijelili samo kad bi ih zajedno pronašli, baš tu traženu sreću koja odmara u krilu ljubavi. Ali… obično sve započinje i završava kroz naša nejasna lutanja, onako bez cilja. I često se pitam, zašto to baš tako biva?
Pa onako dok pjesme pišem kontam, kako mi u većini slučajeva nemamo jasnu predstavu o tome kakvu osobu želimo pored sebe. Već NA PUT LJUBAVI ponese nas najčešće strast spajanja sa suprotnim spolom. A ponekad i, sama puka želja da imamo onako bezveze nekog pored sebe. A onda se sjetim, koliko na ljubavnom nebu i pri letu oblacima sreće nama svima bude potrebna bar mala doza osjećaja zaštićenosti.
Taj osjećaj sigurnosti bar na tren dok smo privijeni uz snažne muškarčeve ruke, ili opijeni blagošću grudi voljene žene, daje nam snagu, i jednostavno uliva nadu i budi optimizam. Da, da, uliva nadu i optimizam. I možda je jedan od najvećih razloga upravo to, ta potreba za nadom, i optimizmom, i podrškom partnera. I tako zaneseni lutamo od nemila do nedraga. A svako od nas pomalo je kovač svoje sreće! Mi tražimo ju, lutamo pustinjama tražeći oaze sreće, kopamo u dubokim rudnicima ljubavi i sreće, oremo ljubavna mora i njive… Ali sreću koju tražimo baš nije lahko pronaći?! Zar ne?! I tako na tim putovanjima budemo ranjeni, povrijeđeni, slomljeni, uvrijeđeni, promašenoga cilja…
I tada svoju igru zaigra jedna od najtežih boli koja razara i muškarca i ženu. Ona unutrašnja ljubavna čežnja za voljenom osobom. To je posebna vrsta boli za koju malo pravih lijekova ima. Jedna od najprimjenjenijih terapija na Balkanu, jeste dobra pjesma. Dobrom pjesmom liječi se ranjena duša, povrijeđeno i slomljeno srce. A bogami i, tugom razoreni um. -Zar ne?!
Pa eto nakon nekih svojih promišljanja da sa vama, dragi moji, podijelim pjesmu koju sam jučer u danu Pomračenja Sunca jutrom napisao. Nadam se da će vam se svidjeti, a dijelim je sa vama sa željom da odagna svaku vašu bol, i unese vam radost u život.
Imate li kakav komentar na tekst pjesme, ili članka, ili možda želite da napišem pjesmu samo za vas, slobodno mi se javite putem kontakt forme.
VJERENIČKI PRSTEN
Vjerenički prsten vratila mi juče,
zbog toga mi noćas u kahvani srce puče,
pa ni bolna duša više nema mira,
od tuge te hoće sad da eksplodira.
Harmonikom, majko, Cigo toplo meni svira,
pune su čaše, pjesmom dušu dira.
Vjerenički prsten na stolu sad gledam,
Šta da radim, majko, kome da ga predam?!
Jer noći su duge a ova još duža,
kome, majko, srce sad ruke da pruža,
Vjerenički prsten bacila u lice,
šta da radim, majko, zbog te propalice?
Harmonikom, majko, Cigo toplo stari svira,
pune su čaše, pjesmom dušu dira.
Vjerenički prsten na stolu sad gledam,
Šta da radim, majko, kome da ga predam?!