Priča o Čati siromahu iz Mahale Gornje
Priča o Čati siromahu iz Mahale Gornje nije još jedna od običnih priča jer u njegovoj životnoj sudbini ima ono nešto. Niko ne zna odakle je stigao u naš grad, a niti mahala je znala od čega je živio. Svugdje ga je bilo i nigdje ga nije bilo, pričali su ljudi. Viđali su ga kako satima i danima sjedi pred dućanom Juske, inače dobrog trgovca platnom.
A onda bi Čata iz mahale nestvarno nestajao. I svima je bilo začudo vidjeti kako Jusko sam otvara drvena vrata svog malog dućana. Inače Jusko bio je jedan od najbogatiji trgovaca u dolini Bosne, pa i šire. Jusko je bio dobar sa Čatom i svima u mahali smetala je činjenica njihovog prijateljstva jer pobogu šta će bogati trgovac sa jednim siromahom pored sebe?! No Čata je bi vrlo pametan siromah. Trgovac Jusko hranio je i oblačio Čatu od 18 godine kada mu je ratni vihor odneo roditelje. Nikada se Jusko time hvalio po čaršiji nije. I od tada su stalno prijateljavali, dobri Jusko i pametni Čata.
A ja, ja prvi put o Čati sam čuo onomad kad su Fikret Heceg I Damir Đuhera sjedili za susjednim stolom na terasi najpoznatije maglajske kahvane. Slušao sam kako Fikret izlaže legendu o čovjeku neobične sudbine iz porodice Čatić. Dok sam igrao partiju šaha pomalo sam drhtao proživljavajući na momente život jednog siromaha jer očito mi je bilo da Čata sa svojom posebnom sudbinom nije bio običan siromah.
A Čata je upravo živio životom jednog neobičnog siromaha. Bijaše ludo hrabre duše koja je sve radila na prvu loptu uz ogromnu dozu misticizma u svojim životnim djelovanjima. Čas je bio toliko vidljiv i direktan a onda bi nestajao iz života mahale na svoj način. Znao bi se i potući sa drugima jer nije dao da ga vrijeđaju samo zato što je beskučnik i siromah, i bez roditelja dijete. -Jer kad si bez roditelja nemaš prijatelja, nije li tako?!
Tada bi mahala živjela nekim drugačijim životom. Veseljak po prirodi srca koji je težio domaćinskom životu pokušavajući iznova da stvori vlastiti dom. No nekako mu to nije uspijevalo da ostvari jer pričao bi Jusko kako jadnik Čata ostao je ratnom nedaćom bez roditelja.
A kako nije imao škole morao je da prosi da bi preživio. A tražiti za mrvu hljeba to toliko mnogo boli i ubija čojstvo kod čovjeka. Nikada čovjek rahatluka ne doživi ako živi tim životom. Biti zavistan od drugih to čovjeku teško pada. A ljudske sudbine znaju biti nepredvidljive i teške, zar ne?! I bogati plaču baš kao i siromasi, samo svako iz svojih jada.
Život nije komplikovan no ljudi ga takvim čine. A život zna biti i lijep ako se osluškuje srcem ili dušom. A Čata je kroz duge razgovore osluškivao dušu i život Juske. Helem tako i kroz Jusku u 26 godini života jednog siromaha desio mu se obrat.
U jednom od dugotrahjnih muhabeta sa Juskom povela se žučna rasprava o vjeri.
Hajde ti otiđi na Hadž, reče Jusko. Ja ću ti sve obezbjediti.
A zašto bi išao? Šta to tamo ima da bi ja baš morao tamo ići?
Mlad si Čato, mlad, tek ti je 25-ta, i ti ne kontaš mnogo šta o životu.
A šta ja to ne znam o životu odbrusi Juski žestoko. Znaš i sam da me život baš i ne primjećuje. A i Bog me ne vidi. Samo sam životu još jedan u nizu od onih što noć dočekaju gladna stomaka. I ti mi pričaš da ja ne znam šta je život. Jesi li Jusko, hajde pošteno reci, jesi li ikada gladnog stomaka išao spavati? Nisi, jelde?! A znaš li ti kako je biti sam bez roditelja, znaš li ti da je tad osoba ko drvo bez behara? Kako život može biti lijep bez roditeljskog behara. Tko tada da ti sija u životu? I ti bi Jusko da ja idem na Hadž.
Dobro u pravu si, ne znam kako je biti gladan, i ne znam kako je biti bez roditelja. No vjeruješ li mi da i mene život nije milovao?! I ja sam od njega lekcije dobivao. Misliš li ti Čato, da i mene Bog nije iskušenjima propitkivao i na muke stavljao? Misliš li? Nemoj misliti da te Bog ne vidi.Vidi on i tebe i mene i sve nas, i po svom nekom nahođenju nas testira.
Hoćeš li da ti kažem kako su roditelji moji strogi prema meni bili. A ti si sav slobodan, i niko ti ne pridikuje ni zbog čega, je li tako?! Hoćeš li da ti kažem da nas je petoro braće i sestara u kući bilo i da smo manji od makova zrna bili kad roditelj nešto kaže, tako i biva. Ja se oženio kako mi babo naredio a ne kako mi srce voljelo je. A volio sam Hanku. Misliš li da to je lahko za podnijeti? Misliš li da ljubav ne zna da boli grubo ? Imao sam mlađu sestru koja je teško oboljela i ubrzo zatim umrla. Zar i to nisu neka iskušenja, Čato, Čato? Milostivi Bog iskušenjima propitkuje našu vjeru u Njega.
A vjera je stanje iskrene duše, i svjetlo nade i putokaz njene spremnosti da čini dobra djela satkana od isprepletenih niti poštovanja, pažnje i ljubavi, čak i u najtežim nedaćama, je li tako?! -U vjeri Čato nema prisile i zato iz dobra te upućujem da odeš na Hadž.
Pitam te opet, bolan Jusko, reci mi: „A šta bih ja to tamo mogao doživjeti, pa da dobra osjetim.“
Samo ti otiđi na Hadž, sve će ti se samo poslije kazati kad se vratiš.
Razgovor između njih je tu stao i svako od njih okrenuo se na svoju stranu života. -No kad je došlo vrijeme Hadžijskog Bajrama Jusko se zabrinuo dobro. Čatu već nekoliko mjeseci niko vidio nije jer iz mahale nestao je bestraga. A sam Jusko, Bog mu je svjedok, raspitivao se kod svakoga za koga je imalo sumnjao da bi mogao znati gdje se nesretni Čata sad skrasio. Mučila je Jusku mora i zorom i sa večeri zbog Čate.
A onda, onda jedan dan pojavio se Čata. I prije Juske pred dućanom sjeo taman tamo gdje je i prije sjedio satima i danima, veseli Čata. Kad se Jusko pojavi jedan drugom srčano u zagrljaj priletiše. Radosni što jedan drugog opet zdrava i živa sreću. Sjeli su za mali hastal obradovani jedan drugim kao da se godinama nisu vidjeli. I tad sav uzbuđen Čata ispriča Juski svoje putešestvije na putu ka Mekki.
Od te godine Čata je vodio bogate veletrgovce, begove i uzorite opštinare na Hadž u Meku a koji bi ga bogato nagradili jer Čata je jedini znao put do Mekke. I od tada Čata više nikada nikog nije molio za komad kruha a Jusko bijaše ponosan na njega, i svima ga je preporučivao toplo… I tako život u mahali za Čatu počeše bivati sasvim drugačiji, bogatiji i ljepši. Tako je nastala i ostala za sva vremena da živi legenda o siromahu Čati iz Mahale Gornje a sa njom i maglajska čaršija tog vakta.
Mirić 07:48 h
Maglaj, 15.06.2020.
Ako želite vašom donacijom finansijski podržati rad ovog web sajta i moje autorske priče, molim vas kontaktirajte me na +38762/211 005 ili putem emaila. Zauzvrat kao poklon na vaša kućna vrata stići će će Djevojka iz Zemlje piramida o kojoj možete više pročitati na ovom linku >>> Objavljeno djelo Djevojka iz Zemlje piramida.
Hvala na podršci!
Ako vam se priča o Čati siromahu iz Mahale Gornje svidjela, molim vas podijelite je sa drugima. -Hvala na dijeljenju priče!