Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci, rođendan! Da, da… baš lijep dan. Vikend je! A vikendom sve staje u mom gradu. Čudna tišina tad zasvijetli dolinom piramida i spusti neku tajanstvenu sjetu. Tužno je to, nekako sve stane i bježi iz pospanog grada. Pa tako i ja, danas sam stao. -Danas sam bio umro.
Danas sam bio umro
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci, rođendan! Da, da… baš lijep dan. Ah, ta nedelja… Mislio sam, ma to je samo još jedna od onih u nizu što dolaze i prolaze našim životima. A da li bijaše, baš tako? I da li baš uvijek bude tako? Danas sam stao, danas sam bio umro.
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci, rođendan! Da, da… baš lijep dan. Nedelja je! A nedeljom veselo sunce zna da svrati na jutarnju kahvicu, nestašno umivajući jutarnjim zrakama skromni kutak u koji sam svio sve svoje priče, dok istovremeno, nježno miluje moje lice, budeći me laganim dodirima, naznačivši mi da je vrijeme za jutarnji sastanak u dvoje… No danas sam stao, danas sam bio umro.
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci rođendan! Da, da… baš lijep dan. Ah, ta nedelja… Mislio sam, ma to je samo još jedna od onih u nizu što dolaze i prolaze našim životima. A da li bijaše, baš tako? I da li baš uvijek bude tako? Ah, danas sam bio stao, danas sam bio umro.
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci rođendan! Da, da… baš lijep dan. No, prijateljsko sunce, danas, nenadano, zamijenile su nepoznate bjelkaste blijede zrake. Borio sam se sa njima. Borio, da uhvatim zrak, da dotaknem svjetlo sunce, da uhvatim osmjeh… tvoj osmjeh, i pjesmu slavuja, pored rijeke. Uh, danas sam bio stao, danas sam bio umro.
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci rođendan! Da, da… baš lijep dan. A često sam se znao pitati nedeljom, na koga li ću pomisliti prvo kad jednom budem stao? A danas sam bio baš stao. Baš sklopio oči. I zanimljivo, moja mila sestro, dok su me kljukali šečernom infuzijom života, ti bila si ta, na koju sam cijelo vrijeme mislio. Nisam mislio na prijatelje koji već odavno su rijetki primjerci u igri prijateljstva. Nisam pomislio na bivše ljubavi, ni buduće drage sa kojima ću biti u igri ljubavi. Znaj, nisam pomislio…
Danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci rođendan! Da, da… baš lijep dan. A često sam se znao pitati nedeljom, na koga li ću pomisliti prvo kad jednom budem stao? A danas sam bio baš stao. Baš sklopio oči. I zanimljivo, prvo pomislio sam na sjaj crnoga oka, titraje nestašnih obrvica, i smješak, koji vjeru u ljude budio je. Ti bila si ta koja unijela je mir u moje danas slabo tijelo. Ti bila si ta, koja kisik života dala si mi, danas kao i prije, moja mila sestro. Na tome, hvala ti!
I tako, danas je trebao biti lijep dan. Mojoj majci rođendan! Da, da… baš lijep dan. Ah, ta nedelja… Mislio sam, ma to je samo još jedna od onih u nizu što dolaze i prolaze našim životima. A da li bijaše, baš tako? I da li baš uvijek bude tako? Ahhhh, da, zaboravio sam majci čestitati rođendan.