10 dana gnjeva i mržnje a mrziti do sada nije znala i to slamalo ju je. Znala je da ta mržnja njoj stvara dodatnu bol ali nije znala kako se nositi s njom.
Uostalom, odakle su ta gnjev i bijes stigli u njen život, pitala se, dok je malom kozmetičkom spužvicom skidala šminku sa lica. Na bijelom ogledalu posmatrala je kako se krišom bore uvlače u njen život dok nebo je postajalo sve tamnije a noć svojom tišinom sve više ju je tjerala ka krevetu nada a san ko vodič tih nada sve više uzimao ju je sebi.
Sljedećeg jutra, Doris Gray, stajala je pored prozora!? -Dok umornim pogledom tražila je njegove obrise negdje u daljini, magla ljubavi padala bi na njene oči… -Stvarajući rijeku suza, a usred njenih bujnih grudi neki neobjašnjivi tornado bola svaki put kad bi poželjela da dohvati njegove duge tanke prste, da osjeti njegov miris, da pomiluje njegovu smeđu kosu, da malo u strasti luduju… Nedostajao joj je! – Uvijek, baš uvijek joj je nedostajao!
10 dana gnjeva | Priče slatke Doris Gray
A on lopov kao da je to znao?! Dolazio bi tako iznenada, da je samo jednim toplim stiskom zagrli, dok gledala bi u daljinu. Stizao bi na valovima ljubavi baš uvijek u pravo vrijeme da je poljubi onako pospanu i snenu! Znao je on da ga ona voli. -Bila je sigurna u to. Inače, ne bi on tako facom snažan, bježao prvo njoj u skute. Jednom će biti ispričana priča o Doris Gray, tad rekao joj je.
Volio ju je. I to je znala, i bila sigurna u to. Pamtila je svaki susret, dodir i izgovorenu riječ. To nikada sa drugim nije uspjela osjetiti. -Pitala se, da li je to ljubav kada budeš stoposto posvećen nekom, pa i kroz pamćenje svakog zajedničkog detalja?!
Sjećala se i, jučerašnjeg susreta dok stajala je pored prozora. Prišao je s leđa baš kao lagani povjetarac obuhvatajući toplim rukama njene uzavrele obline, i ljubeći ju dahom ljubavi ovlaš u njen uski vrat. Pitala se, kako je uvijek znao šta da uradi, pa da u njoj raspali plamen strasti. Koja bi žena tome mogla odoljeti. Iskren zagrljaj znači i sigurnost i tog je bila svjesna. Zato mu se predala sa željom i bez otpora.
Znao je probuditi u njenom stomaku onaj damar, ona drhtaj tijela kada svaka žena poleti od sreće. Njen izvor ljubavi koji život daje bio je već od samog „čekanja“ vreo i vlažan. Trebala ga je. A on lopov kao da je znao da odavno čekala ga je, i baš svaki put izazivao je u njoj pokretima snažnih ruku sve više nabolja u njoj. Postajala bi neugasivi vulkan. Znao je on to.
Skandal: Književnik Piter Štraus i manekenka Doris Gray u akciji
Pružila je ruke prema prozoru, a on je jednim pokretom zadiguo je suknju. I tad su odlučili da lete na krilima sreće. Dah za dahom, dodir za dodirom, pogled za pogledom spajao ih je i kroz njih topili su se u milini zajedničkog spajanja. O čemu je razmišljala dok je bio u njoj, on to nije znao. A nikada mu nije ona ni govorila. Nije željela o tome govoriti mu, kako se sva topi u njegovoj blizini i da je on jedini koji imao je tu privilegiju da bude u njoj svakim djelićem svoga tijela. I da svaki put, kad stojala bi pored prozora poželjela bi isto, da ostane u njoj što duže. Da ostane za život cio.
Kad svršili bi sa spajanjem u ljubavnom zanosu, ostajali bi dugo zajedno ležeći razgovarajući o svemu. I to im je bio obavezni i dragi ritual. Cijenila ga je zbog toga što sa njom dijeli poslije strasti i svoje osjećaje. Čak se trudio pažljivo slušati ono o čemu je ona sanjala, maštala… A trudio se često ispuniti joj i ponešto od onoga što bi ona tada spomenula. Voljela ga je zaista zbog toga!
Voljela ga je zaista, njegova Doris Gray
Iako ponekad, valjda kao književnik pun mašte ostajao bi joj nedorečen i pomalo tajanstven. Često bi se predstavio kao neki likovi iz njegovih dijela, zanimljivi i nedokučivi, i viknuo na sav glas: Volim te, Doris Gray! -I to je voljela kod njega što nosio je neki poseban šarm u sebi. Pa ipak, o svemu su iskreno pričali. Znala je ona da je on oženjen. Pričao joj je o svemu što mu se dešava u braku. Znala je i da on pati u tom braku. Ali da zbog okoline i medija trpi jer ne osuđuje se izaći iz tog hladnoćom okovane veze.
Bila je toga svjesna da bi ga razapeli mediji na djeliće. Novinari inače vole senzacije, upitala ga je jednom, zar ne?! Rekla mu je, zamisli veliki naslov: Skandal, oženjeni Piter Štraus grli mladu i vatrenu manekenku Doris Gray?! A on, tada je spustio glavu u njeno krilo, i zaplakao jecajući. Milovala ga je kao što dijete miluje obeshrabreno dijete. Bodreći ga nježnim glasom kako sve biti će u životu dobro. Iako, znala je u dubini duše da istina sasvim drugačija je.
Nije bila vidovita ali mogla je da osjeti tuđe sudbine. I zbog toga, znala je da i ona pati. Bojala se drugima reći šta osjeti, jer pobogu kako bi je drugi shvatili?! Ah, kako bi shvatili taj njen dar koji joj je Milostivi poklonio.
Stajala je pored prozora! I baš danas kiša padala je. A ona umornim pogledom tražila njegove obrise negdje u daljini, dok slušala je na radiju najnovije vijesti… Plakala je i slušala kako voditelj objavljuje da je poznati književnik Piter Štraus nastradao, i da ga je tamo neki pijani vozač sa 4,75 posto promila alkohola u krvi udario autom pri brzini od 160 na sat.
Stajala je kraj prozora, i tiho dušom i srcem plakala.
Preporučujemo
