Dragi oče, da je žena u prilici da bira
Dragi oče, da je žena u prilici da bira, ko zna koga bi izabrala, nije li tako?! Voljeni oče, rani je sabah i evo me s olovkom u ruci za hastalom malim sjedim i osjećam potrebu da ti napišem koji redak onako s ljubavlju. Poželio sam te! Znam nisi više na dunjaluku ovozemaljskom, no svjestan sam da me i dalje voliš i da ti je Milostivi Bog dopustio da budeš uz mene u svakome mom dunjalučkom koraku. Znam da mnogima neće biti jasno kako ja znam da si ti uz mene, no što više pokušaš objasniti ljudima na razuman način određene stvari sve im postaješ mističniji i luđi, posebno ako oni nisu na višem energetskom nivou bivstvovanja ovozemaljskog.
No meni je bitno da ja to osjećam da si ti tu, i hvala ti što me i dalje bodriš, i guraš me da se i dalje trudim ići pozitivnom stranom životnih odabira. Mada su ljudi u zabludi kada kažu da ima sredina životna?! Vjerujem da su u krivu oni koji tako misle, zaista nema. Jer u stvarnosti ima samo naš odabir jednog putokaza koji vodi na dobru životnu stranu, ili drugog putokaza koji upućuje na zao i loš put, zar ne?!
Ja bar nisam do sada kroz životne staze naišao na čovjeka, insana koji je na pola dobar ili je na pola loš, pa ko biva eto da kažem kako on ide nekom sredinom dobra, ili sredinom zla. Ili si dobar ili si zao insan, i tu nema sredine?! Da li su drugi naišli na polovičnog dobricu ili zloćka koji ide sredinom zla, to zaista ne znam?! Ja nisam, možda neko jeste. -No bilo kako bilo, svako od nas izabire svoje mjesto pod ovim plavetnim nebeskim svodom i sjajnim sunčanim zrakama što nas po danu gone da se nosimo sa valovima života, zar ne?!
Oprost najljepša i najjača ljudska vrlina
Moram te pohvaliti oče, znaš sve naše zajedničke poslovne procjene pokazale su se tačne, čak i one pri kojima smo znali da će ljudi koji idu sredinom zla da nas dobro zajebu. I opet opraštali smo im jer nas dvojica smo znali tajnu života koju oni nikada skontati neće. Zato sam im i sada, kada tebe nema ovdje sa nama, oprostio i pustio da u miru vlastitom žive jer Milostivi Bog sve vidi. Doduše mnogi mi kažu da sam lud jer ne težim za osvetom. A onda kada te savjetodavce pitam, da li je i kome osveta donela duševni mir, tada svi zaćute, zanijeme. Shvataju i oni da je oprost najljepša i najjača ljudska vrlina kojom je Gospodar nagradio ljude.
No bit ću ti iskren da nalete tako dani pa se pitam, da si ti ovdje sada, i da si ministar u nekoj od vlada, da li bi mi omogučio da budem bar sekretar u nekoj firmi, ako ne već direktor? Mada znam tvoj odgovor bi glasio: Sine, sam biraš svoj put i skupljaj znanje. I na tome bi se završila sva priča. Doduše, zbog takvog nasljeđenog stava dragi oče, sada nemam luksuzni porše. A kako nemam skupocjeni porše samim tim je logično da nemam ni ženu koju volim u naručju, logično zar ne?! Svaka od žena voli sigurnost a u nju ubraja sasvim sigurno i materijalnu obezbjeđenost, nije li tako?! Zato se često pitam a koja bi onda uzela pod ruku veselog i nestašnog pjesnika? Dakako prave žene još vole pažnju i poštovanje no to je neka druga tema.
Da je žena u prilici da bira
Da je žena u prilici da bira, svaka bi između lijepog poete i bogata ćelava ministra odabrala ovog drugog. Griješim li možda u stavu? I u takvom ženskom osobnom odabiru ništa nema sporno, slažeš li se oče?! Mislim da je tako bilo i u vaše vrijeme. Ko zna možda bih i ja da sam u prilici birati između bogate svjetske dive i voljene siromašne lijepe naše bosanke, možda baš izabrao glumicu, ko će ga znati?! Sve je to stvar nadahnuča u trenutku, nije li tako?! A različitim porivima insan može biti nadahnut u trenutku, pićem, inatom, ljubavlju iskrenom, novcem, ljubomorom, osvetom, zabludom i ko zna čime još sve ne?!
Danas ti se ne pika dragi oče znanje, nit’ komunikacijske i druge vještine koje imaš. Danas si na konju ako imaš jakoga punca koji u Opštini radi. Ili svekra direktora u elektroprivredi a može i u pošti, ili nekog iz bližnjeg roda koji u vladi radi. Uglavnom bitno je imati nekog u vrhu jakog, i tačka! Tu sve počinje i završava. -Svi ostali insani koji taj uslov nemaju, svi ko magarci samare teške na leđima tegle. No i to je život. Jer i to spada u naše životne odabire. Ko je meni kriv što nisam ulovio bogatašicu, ili što sam pjesnik a nisam recimo poznati fudbaler. Hehehhe, ova mi je dobra oče, ko poznati fudbaler?! A ti znaš da sam odlično igrao fudbal, a to znaju i moje neke komšije i prijatelji.
Eto i to ti je život, Almire, ne možeš biti fudbaler jer ti nije suđeno, i tačka.
Mirić, 02:01h
Maglaj, 29.03.2019. godine