Eh, Niđar, Niđar,…
Ah, koliko samo pjesnika u neprospavanim noćima, milu dragu, sniju? Koliko samo snage iz ljubavi crpe? Koliko samo tužnih očiju pogledom skrivenim se zaljubljeno dodiruju… Koliko… Pjesnika… poput Šantića, Muse Čazima Čatića, Bodlera, Jesenjina, Lorke… noćima budni sanjaše… ostaće zauvijek tajna, ali uvijek i iznova pojavi se neka nova Niđar… Dakle, evo Niđar jedna, za tvoje oči crne!
TVOJE OČI
Moj je život soba tamna i duboka,
gdje bijeli rijetko zaviruju dani.
-Tu u vazi srca na nijemoj tenhani
Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka.
Tek katkad, Niđar, taj tvoj pogled pjani,
-Ko sunčana traka sa neba visoka
Svesilno mi prodre kroz penđer od oka
U sobu života i cvijetke mi hrani.
Pa sva mi se soba tad napuni sjaja,
A cvijeci poprime sve zamamne boje,
Što kroz suze Amor u dugu ih spaja.
I miris se njihov porazlije svuda
Svemoćne su, Niđar, plave oči tvoje,
Dok stvaraju tako nadnaravna čuda.
Tvoje oči/ autor Musa Čazim Čatić
Musa Čazim Čatić, rođen je u Odžaku gdje je završio mekteb i osnovnu školi. Dolaskom u maleni gradić Tešanj, uči brijački zanat, i upisuje se u medresu. 1898, seli u Carigrad, gdje se upoznaje sa Osmanom Đikićem. Poslije se vratio, da bi služio vojsku u Tuzli i Budimpešti. Družio se sa Matošem i Tinom, bio urednik “Behara”, uređivao časopis Biser u Mostaru, a pisao je pjesme, eseje, kritike, prevodio brojne studije i knjige. Umro u Tešnju: