Kako sam spoznao šta je sreća: -Danas! - Evo kako, priča započinje 2004 godine a kulminira na ljeto 2007. godine kada smo moja majka Tajba i ja, stalno vozali bolesnog oca Osmana

MILA MOJA GOSPO, U TIŠINI UMIREM

Posted on Posted in Autorski članci, Knjige

Ah,

Vi, milostiva damo,
Najveća moja rano.
Ne sudite mi draga,
Što izdaje me snaga.
I ne tražite mene,
Niti sjaj moje sjene.
Po noći, ni po danu,
Zaboravite vranu,
Kojoj piće ubi um,
Kojoj drug bješe crn rum.
Ne, ne tražite mila,
Pticu slomljenih krila.
Ne tražite me sutra,
Prošla su moja jutra.

Meni,

‘stali su samo dani,
U sobi maloj, p'jani.
Gdje tiho leptir žuti
Na pauka se ljuti.
A sa mnom on se druži,
Noću stalno me ruži,
Što k'o blento pijem,
Tugu za vama krijem.
Ta, šta da radim noću,
Nedostižna, vas hoću?!
Tako halauknem, mila!
A noć vas od me skrila.
Pa sarhoš u meni se budi,
Što voljenu srce ne ljubi.

Mila moja gospo,

Čibuk još jedan palim,
Za uzdahom tim žalim.
Ruže što mi prkosi,
Bol duši tim nanosi.
Ćeif meni više nije,
To „blago“ svoje kriti.
Taj hladni Damaklov mač,
Što tjera noću na plač.
Pa dert k'o bujad niče,
Tamna zora dok sviče.
Čibuk još jedan palim,
Za život svoj ne marim.
Dok suze koje vole,
Ko bukagije bole.

Dosta je bola,

Nedostižni ste meni,
Spas je u drugoj ženi,
Roditi će mi sina,
Znam bit će ona fina.
Zato vaš oprost molim,
Znate samo vas volim.
Nekoć voljena moja,
Ljubila usna me tvoja,
Znate Vi, mila moja,
Srca koja je boja,
Kad jad srce ubije,
Gore je od robije?!
Taj kamen teški lomi,
Čak i dušu nam slomi.

Ljubim što moram,

Slatka mi dobra vilo,
Spavam uz njeno krilo.
Toplina njena godi,
Ko zna kud ovo vodi.
Noćas, ljubim što moram,
Toga pomalo me sram.
U tišini umirem,
Ubijam se nemirem,
Sam, bez ljubavi vaše,
Možda vam to i paše?!
Ipak, volio sam vas!
Pa i sad u kasni ćas,
Dok kuca posljedni tren,
Znajte nisam bio njen.

Ponesen inspiracijom napisah ove rime 27.08.2017., u 11:05h