Nagrada Školegijuma u rukama Mirze Ahmetovića!
Hej, nagrada Školegijuma u rukama Mirze Ahmetovića! -Sjećam se veoma dobro našeg susreta, kada me otprilike prije dvije godine kod bivše robne kuće sreo prijatelj Mirza A., dobitnik nagrade za najbolju priču povodom stote godišnjice od smrti Meše Selimovića, na konkursu koji je objavila Narodna biblioteka Maglaj 2010. godine, te nagrade za najbolju radijsku priču BN radija Zenica za 2009. godinu.
Taj dan smo razgovarali o marketingu u književnosti i imali smo sasvim oprečna stajališta vezano za tu temu. Sjećam se kada mi je napomenuo da na Školegijumu nije dobro prošao i da mu je jako žao bilo zbog toga. Znajući da samo istrajni uspijevaju, savjetovao sam mu da bude uporan i rezultat će kada tada stići. I eto rezultat je upravo došao jer je njegov rad nagrađen i to upravo od Školegijuma-Magazina za pravedno obrazovanje pokrenutoga, 2011 godine.
Inače, naš Mirza je jako dobar i emotivan čovjek, i zbog toga mnogo više osjeća emocije negoli koji drugi insani. Možda je baš zbog toga i od posebne sorte ljudi koja eto iz nekoga razloga, znanoga ili ne, svejedno, piše onako za dušu.
Nagrada Školegijuma u rukama Mirze Ahmetovića!
Školegijum, magazin za pravedno obrazovanje ove godine na objavljenom konkursu Šukrija Pandžo, dodijelio je nagradu uvaženom autoru Mirzi Ahmetoviću. Tema rada ove godine bila je: “Kako izabrana pripovijetka Šukrije Pandže može doprinijeti postizanju ishoda nastave književnosti”.
Dakle, čestitajmo našem Mirzi i poželimo mu još mnogo lijepih nagrada u budućnosti!
Ovako piše naš Mirza o životu u nama i onom koji klizi pored nas
Rođen sam u ovoj državi otprilike prije trideset i osam ljeta. Od tada se vodim kao pacijent broj 34321098767573. Svi u ovoj državi su pacijenti i prepoznaju se po brojevima. Na primjer, kada sretnem svoga dobrog pacijent-prijatelja na ulici, ili prilikom kupovine osnovnih namirnica u gradskoj apoteci, ne oslovljavam ga imenom, već brojem. Kada vlast u mojoj državi osjeti da njena kontrola nad pacijentima slabi, samo zaprijeti nestašicom lijekova i sve je riješeno. Kada se pacijenti usude da se zbog nečega žale, vlast plasira priču o smrtonosnim bolestima i sve se odmah smiri.
Na društvenim mrežama i medijima općenito
Na društvenim mrežama i medijima općenito gledamo samo pacijente, najčešće one smrtno oboljele. To nam, kažu, služi kao opomena da se ne bismo uzoholili pa nešto zatražili, osim ove bolesti koju već imamo. Na televiziji su često emisije u kojima se pojavljuju mentalno ograničene i oboljele osobe. Većina pacijenata u državi ostaje budna kasno noću da bi gledala te mentalno ograničene i oboljele pacijente kako jedni drugima psuju majku.
Ono što je zanimljivo jeste da pacijenti, ovdje, liječe pacijente. Nedavno sam morao svoga sina, inače bronhitis-pacijenta, odvesti u hitnu zbog problema sa disanjem. Pacijent-ljekar mu propisa inhalacije. No, prije njega, zakačena na inhalator bijaše neka pacijent-gospođa, pa morasmo čekati. Čekanje u pacijentskoj čekaonici, pogotovo onoj u hitnoj, posebno je mukotrpno i dugotrajno. Međutim, dočekasmo i doživjesmo da sestra-pacijent uzme masku inhalatora i malo je plakne pod vodom, a onda počne da je montira na inhalator da bi, tom istom maskom, gušila moje dijete.
Ja se, kao poseban pacijent u ovoj državi, pobunih protiv toga i zatražih da sestra-pacijent, na neki način, dezinficira masku kojom će kasnije, pred mojim očima, gušiti moje vlastito dijete. Dobih odgovor da se maska sa inhalatora nikada ne dezinficira, te kako ona tu radi preko trideset godina i nikad se ništa nije desilo. Još me uputila da mogu da se žalim direktoru-pacijentu ako nisam zadovoljan tretmanom. Naravno, bio sam zadovoljan, i više od toga. Kakvi bismo mi bili pacijenti kad bismo se za svaku sitnicu žalili: te skupa nam hrana, te male plate, te nas truju hranom, te smo obespravljeni, te nas muči ovo, te nas muči ono…
Kratka biografija
Mirza Ahmetović, rođen 8. marta 1980. godine u Kladnju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli na Odsjeku za jezik i književnost. Piše pjesme i priče, a dobitnik je nagrade za najbolju priču povodom stote godišnjice od smrti Meše Selimovića, na konkursu koji je objavila Narodna biblioteka Maglaj 2010. godine, te nagrade za najbolju radijsku priču BN radija Zenica za 2009. godinu.
Živi i radi u Maglaj.
Mirić, 13:30h
Maglaj, 28.09.2018.