Šemso i ja, i naše komunikacijske vještine: -Mi u ljubavi i na poslu
Šemso i ja, i naše komunikacijske vještine: -Mi u ljubavi i na poslu smo sasvim dva različita tipa. Prije par dana moj dobri prijatelj Šemso, šalje ti meni poruku: Otkada si ti to počeo pisati ljubavne priče uljepšane seksom, i u prilogu mi stavi naslov moje priče koju sam objavio na Facebooku: „Turi ga Hajro, ubit će nas promaja“.
Nasmijem se ti se ja na njegovu poruku. No ona mi onda dade jasan znak da istu priču uopšte nije pročitao. Zato odlučih da ga priupitam: Jesi li pročitao priču? Nakon tri sata dobijem odgovor u kom stoji samo jedna rečenica: „Nisam pročitao ali naslov sve sam ti kaže, je li tako?!
Ibretim se tako ja na njegove riječi i ibretim, šta da mu kažem na to?! -Kontam da mu odbrusim: „E pa druškane, nije baš tako, da sve ti naslov sam kaže“. No onda sam sebi kažem, stani Almire malo, ohladi. Čovjek ima pravo na svoj stav. I ima pravo da ne pročita priču, je li tako?! I ima pravo i da izvuče iz kontesta neku rečenicu, pa zar to novinari i klikbejtaši ne rade danas stalno?! I ima pravo čak da te i ne razumije, je li tako?! Stadoh i promislih o tim rečenicama koje mi vlastiti unutrašnji glas odnekle donese.
Kontam nešto, kako niko ne voli žestok jezik
Kontam nešto, kako niko ne voli žestok jezik jer pri takvom jeziku upletemo se u škorpionsku otrovnu mrežu koju teško bude poslije raspetljati u pokušaju da objasnimo da smo samo instiktivno reagovali na njegov ili njen stav. Udahnem vazduh i napišem mu: Dragi Šemso, kada budeš imao vremena, molim te pročitaj priču, volio bih znati tvoje mišljenje o tome kako je napisana, i da li bi ti šta u njoj dodao ili oduzeo?!
Pred spavanje, tamo negdje oko pola dvanaest, Šemso zadivljen šalje poruku mi: Hej, pa ti si napisao priču iz prošlog stoljeća o čovjeku i ženi sa 16-toro djece u kojoj mladi Himzo biva učen pameti od strane oca dobrim batinama, je li tako?! Prije se baš tako živjelo pričao mi je djed Faruk. -Ja mislio ti o seksu pišeš a znaš da sam ja tradicionalista. Super ti je priča, i izvini što je odmah nisam pročitao.
Komunikacijske vještine: -Mi u ljubavi i na poslu
Tako shvatim iz Šemsinog ponašanja koji odvajkada igra onako na prvu loptu, koliko su bitne komunikacijske vještine jer mi u ljubavi i na poslu, zaboravljamo na važnost dobrog i skladnog slanja izgovorenih poruka bez obzira kome ih upućujemo: majci, ocu, bratu, šefu, ženi, prijateljici, komšiji, ljubavniku…
Možda tako i ja u naslovu priče nisam bio dovoljno jasan i precizan pa me Šemso razumio nije?! Jer ako želimo da nas druga strana dobro razumije, onda moramo biti jasni, kratki i precizni. Dok svako drugo otezanje kroz dodavanje suvišnih fraza i rečenica, kao i nepotrebnih stranih i teških riječi otežava komunikacijski put pri kom često nastaju: šumovi I kvarovi, problemi i nerazumijevanja na poslu i u ljubavi, je li tako?! Čak, i tišine i ona naša nejasna ćutanja kada se obično borimo sami sa sobom znaju bii zamorne i nejasne našim dragim osobama ili šefu. Zato jasne i nedvosmislene poruke otvaraju dugovječni put dobre ljubavne ili poslovne priče.
Kako se ponašamo u komunikaciji
Kako se ponašamo u komunikaciji to je stvar našeg karaktera, i naučenih ponašanja. Spoznaje iz ranog djetinjstva imaju vrlo veliki utjecaj na nas kako kroz kućni odgoj, tako i one dobivene kroz školovanje i naše bivstvovanje u lokalnoj zajednici. Kao djeca i mlada nerazvijena bića upijamo kao spužve sve što nam dođe pod ruku a to ostavlja pečat na našu sutrašnjicu. Pa i na naše životne sudbine, nije li tako?!
U današnje vremenu ubrzanog životnog ritma kada stariji a bogme i mladi jedu nezdravu brzu hranu zasigurno ne razmišljajući šta i na kakav način će nekome reći često dolazi do povišenja boje i visine glasa, bespotrebnog mlataranja rukama, laži a time i kvarova u ljubavi i na poslu koji se onda teško popravljaju, slažete li se?!
Dakako, sada znam da komunikacijske vještine mogu se poboljšati istrajnim vježbanjem. No pitanje je našeg fokusa, i naše volje, i da li se smijemo i želimo usuditi učiti cjelodnevno jer svaki novi dan nam donosi neko novo iskustvo iz koga možemo dosta naučiti.
Da li smo svjesni poslatih poruka neverbalnim putem
Verbalnih poruka manje više budemo svjesni. No da li smo svjesni poslatih poruka neverbalnim putem upućenih voljenoj osobi, radniku ili šefu? Da li smo svjesni da nas druga strana i zbog toga ne razumije? -Pa obično nismo jer mi u svakom slučaju tjeramo po svome ne bili smo dokazali da smo mi u nečemu u pravu, je li tako?! Tako je i moj Šemso dobri, želio biti u pravu, nije li tako?!
Važnost usvajanja kvalitetnih komunikacijskih vještina ne može se dovoljno naglasiti a koje mogu biti od izuzetne pomoći u vezi, braku i na poslu. Verbalna i neverbalna komunikacija, tišina i ćutanje, boja i visina glasa sve to i još mnogo više čega igra ulogu u razgovoru između dva zaljubljena bića. Ili između dvije i više poslovno usmjerenih osoba. Pa čak i u razgovoru sa samim sobom sve se to osjeća ako osmotrimo naše pokrete i unutrašnji glas i one momente kada sami sa sobom na glas govorimo, nije li tako?!
Verbalna i neverbalna komunikacija je u odnosima bitna zato pazite kakve poruke i na koji način ih upućujete voljenoj osobi ili oštrom šefu, ili vašem podređenom na poslu. I na kraju, moj dobri Šemso, zato sljedeći put prije negoli me za nešto osudiš , pročitaj moju priču.
Pogledajmo fotografije i njihove poruke, i promislite o tome kakve vam poruke šalju! Na ovakve ili slične načine i vi drugima šaljete poruke u verbalnoj ili neverbalnoj komunikaciji, nije li tako?!
Mirić, 09:29 h
Maglaj, 08.06.2020. godine