U cik zore, čarolija?! -Onaj osjećaj kod muškaraca kad zapale se samo za jednu ženu koju žele imati, druge žene ne mogu ugasiti. Jer on vidi samo jedan cvijet, ma koliko druge ruže, tulipani, zumbuli…, slađe mirisali. I posmatra on taj cvijet i jučer, i danas, i sutra…-I otvorenih i zatvorenih očiju.
Za njega druge žene kažu, da je “otkačen i lud” jer drži se samo jedne suknje (kako bi naši dragi prijatelji Indijanci, rekli)… Druge neke, opet kažu da je pod magijom ženske ruke… Treće, opet iz prikrajka vele, kako mu je takav usud i Božije određenje… I zaista, sve su one u pravu… jer život je zaista čudo neviđeno.
I tako, dok o njemu po gradu kolaju priče, on u kahvani tugu pije, ljubav i sjetu od drugih krije, a u sami cik zore, kad jutarnja čarolija raspali čežnje voljenoj poljupce šalje… i po starom nastavlja dalje. -On se tad, i Bogu dragom moli, da ga voljena srcem voli, i da mu mu oproste sve druge žene… Vaša duša ako zbog mene vene.
U cik zore, čarolija
Neka mi oproste sve druge žene!
No ti si nešto posebno za mene.
-K'o veseli lahor što duši prija,
u cik zore plesa mu čarolija.
Neka mi oproste sve druge žene!
Mene prate samo lahora sjene.
-Sa mnom plešu, smiju se, i pjevaju,
u cik zore slatke snove snevaju.
Neka mi oproste sve druge žene!
Htio bih i ja, da me ljubav krene.
-No, čarolije jače su od želje,
u cik zore dušu pijanstvom melje.
Neka mi oproste sve druge žene!
Vaša duša ako zbog mene vene.
-Ni meni lahko pijan nije biti,
zorom, čari tajne ljubavi piti.