Najteže je napisati najjednostavniju pjesmu?! A ovo je jedna od onih pjesama koje su mi iz sna došle. Ko hoće neka vjeruje, a ko neće ne mora. Zaista prvi stih došao mi je pravo iz snova a kako odavno imam naviku čim rime pođu ja se probudim i zapišem ih pravo u new word document. I tako su zaista mnoge od mojih pjesama nastale.
Najteže je napisati najjednostavniju pjesmu?!
Zaista najteže je napisati najjednostavniju pjesmu?! A najjednostavnije pjesme su savršenstvo začaranog književnog kruga u kojima sa malo riječi opišete filmski scenu punu emocija. Nebitno koje teme da dotakne se pjesnik. No još jedna stvar pri tome je zanimljiva, taj tren posebni kada ona nastaje. Ne može se svaki dan napisati savršena pjesma.
Zaista zanimljivo je koliko sličnosti ima između moje dvije velike ljubavi-fotografije i poezije, pa recimo obadvije promovišu ljepotu trenutka, ljubavnog, poslovnog, prijateljskog, političkog, socijalnog, društvenog života. A opet su slične po tome što ne uspijeva niti svaka fotografija, niti svaka pjesma. A opet svaka u jednom momentu ponudi onu posebnu nesvakidašnju slatku čaroliju života koja desi se u trenu. I opet obadvije pokažu da je život uprkos iskušenjima zaista lijep. Zar ne?!
Dakle, najteže je napisati najjednostavniju pjesmu?! A ovo je jedna od takvih, po mom skromnom mišljenju. Da li je zaista takva pokazat će vrijeme pred nama. Pročitajte, i slobodno dajte vaš sud.
BEZ TEBE, MILO MOJE
Pod Brezom, pijan Bogu dane sam krao,
bez tebe, milo moje, život mi stao.
Šta ću kad ‘vakog voljela mene nisi,
a života mog, ljubav, jedina ti si?!
Šta ću, smrknute noći društvo mi prave,
ne daju ludoj glavi da zaborave,
tvojih otisaka, po duši, teški trag,
volio bih da sam tebi još uv'jek drag?!
Šta ću, ja pijan, Bogu dane sam krao,
šta ću, život kad tebe mi nije dao,
pa se ko onaj seoski sarhoš hudi,
svaku noć mrtav kraj žene druge budi?!
– To ne ljubi srce niti bolna duša,
razvrat i stras to tijelo samo kuša,
ne bili negdje pobjeglo od te tuge,
zato svaku noć spava kraj žene druge?!
Šta ću, zaljubljen, Bogu dane sam krao,
pijan od lažnih snova ljubav sam tkao,
pa zabludom nošen, tu, sreću sam pleo,
pod Brezom, na to sav mi se život sveo?!
I nije mi žao što prošli su dani,
oni dani suncem slatkim obasjani,
kad ruka tvoja kroz kosu mi prošla,
nit’ se ljutim što jesen sjete je došla?!
Već teško meni noću pred zoru bude,
što pijanom od ljubavi drugi sude,
A***
ne znaju kako može ljubav da boli.
ako duša iskreno srcem nju voli?!
Pod Brezom, pijan Bogu dane sam krao,
na ukleti ljubavni kamen sam stao.
Šta ću, „pijanog“ ne poljubi me draga,
taj moj život c'jeli, moje duša snaga?!
Mirić, 09:16h
Maglaj 19.10.17.