Tko je ovdje lud: Živimo li zdrav način života? – U smislu prethodnog pitanja reći ću ovako: Po mom mišljenju, svi smo mi donekle ludi, od političara pa do obične raje, jer smo se odvojili od prirode. A priroda nam je božji dar, bogatstvo poklonjeno na ruke da sa posebnom pažnjom upotrebljavamo je i koristimo. Ako prirodi dodamo i naše vrijeme kao najskuplji resurs na svijetu onda bi „svima“ trebalo biti jasno da svijet trenutno živućeg materijalizma i potpune odsutnosti duhovnosti čini jako loše stvari čovjeku i njegovoj opstojnosti na planeti Zemlji.
Ovaj članak pišem na Pun mjesec u Ribama i zasigurno velika većina njegov utjecaj osjeti. Zašto spominjem Mjesec? Spominjem ga iz više razloga. Krenimo redom! Jedan od razloga je i to, što je drevnim narodima nekada davno utjecaj lunarnih dana i faza „skoro svima“ bio znan. Nekada davno ljudi su pratili lunarni kalendar i sa njime svoj život usklađivali. Pri tome manje su bili bolesni, bez kancera i svih drugih današnjih psihološko teških bolesti. Sasvim sigurno živjeli su mnogo opuštenije i prirodnije. Koristili su svoje prirodne instikte za preživljavanje koje smo mi našim sadašnjim načinom života uspjeli da „ubijemo“. Dakle, mnogo toga je do nas, i našeg shvaćanja života.
Ovdje bih želio spomenuti uvaženoga ruskog pisca Genadija Petroviča Malahova promotora zdravog načina života i alternativne medicine. Malahov ističe u svojoj knjigi „Lunarni kalendar“ važnost usklađivanja osobe sa bioritmovima lunarnih dana i faza, i vibracija prirode u cjelini. Da li mi to danas radimo? Sasvim sigurno danas ne pratimo trendove, cikluse, faze, i vibracije iz prirode koje su tu uz nas, zaista ne pratimo ih niti kao pojedinci, a niti kao društvo. Slažete li se sa tom konstatacijom?
Louise Hay, popularna spisateljica knjiiga samopomoći, izvrsni motivacijski autor koja je između ostalog proučavala i transcedentalnu meditaciju s Maharishi Mahesh Yogijem u svojim knjigama također je zastupala pristup vraćanju prirodi. Između ostalog, da bi smo se vratili prirodi i poboljšali naše živote moramo naučiti imati pozitivan pristup životu. Louise Hay u tom smislu, nudila je sjajne afirmacije koje zaista pomažu. I Louise Hay i Malahov autori su bezbroj knjiga na temu samopomoći. Tako da na svoj način preporučuju vraćanje prirodi kroz dodir sa prirodnim okruženjem.
Hodate li bosi?
Hodanje po zemlji sa bosim nogama činili vam se smiješnim, možda djetinjastim? Ali vjerujte da takvo hodanje dobro ljudskom organizmu čini!!! Da li su stari narodi imali na sebi cipele sa debelim džonovima koji danas odvajaju energiju naših tijela od energije zemlje po kojoj hodamo? Da li su prije stari narodi bolovali od kancera? Nisu, slažete li se sa mnom?! Razmislite zašto je danas stanje takvo kakvo jeste?
Pravite li sebi kupke za stopala? Ako ne, možda biste trebali?! Upotrebu soli prilikom pravljenja kupkih za opuštanje stopala dobro čini čovjeku. Skoro većinu vremena smo na našim stopalima a veoma često zapostavljamo ih. Ali i zaboravljamo i da na njima postoje određene energetske tačke koje mogu biti u disbalansu. Upotrebom slanih kupkih ujutro i naveče možete sebi pomoći, pa čak i riješiti se mnogih bolesti.
Nisam jednom čuo kada je osoba iz kontinentalnog dijela moje zemlje otišla na more i rekla poslije toga joj preporodio/la sam se. Jednostavno na moru je pokupila ono što joj kod kuće je nedostalajo od čistog vazduha do kupanja u slanom moru. U unutrašnjosti zemlje je hladno a na moru toplo, zar ne?! Zaista u svemu postoji pozitivno i negativno, toplo i hladno, crno i bijelo, noć i dan… Dakle, ako Mi želimo ostati zdravi trebali bi se potruditi ispratiti te prirodne cikluse i faze.
U tom pogledu, skoro svi autori iz oblasti alternativne medicine i samopomoći znanje crpe iz iskustva prošlosti. –Jer svi njihovi prijedlozi zasnovani su na tradicijama i znanju starih drevnih naroda. Zato vratimo se prirodi kroz šetnje pored rijeka, dopustimo sebi da pokisnemo na prvoj prolećnoj laganoj kišici, zagrlimo drvo, pomilujmo cvijet, hodajmo bosi, zahvalimo se prirodi i budimo optimistični. Uskladimo naš bioritam sa prirodnim. Znam da je teško ali nije i nemoguće. Jer znam da je naša „normalnost“ možda uslovljena utjecajem društvenih, kulturnih, religioznih, ekonomskih, političkih, socijalnih i svih drugih vrijednosti društva?!
Tko je ovdje lud: Živimo li zdrav način života?
Tko je ovdje lud: Živimo li zdrav način života? „Ludi“ smo pomalo svi, jer smo se zatvorili u zidove brzog života bez ikakvog prirodnog izvora kisika koji bi nas oplemenjivao i nadahnjivao da budemo svoji, i u skladu sa prirodom. Zato drugi razlog što spominjem Pun mjesec u Ribama jeste, što ovih dana stalno susrećem osobe zatvorenih duša. Nažalost mi danas ne poznajemo sami sebe a kamoli one druge pored nas. Zaista znate li vi sebe dovoljno dobro i one pored vas? Zasigurno, ne?!
Danas je Pun mjesec u Ribama na šta vas to asocira? Na romantično zaljubljenu ženu punu idealizma, možda? Na usamljenu ženu koja skrivena u ostavi svoje kuće plače zbog porodičnih problema, možda? Na muškarca kojeg njegova voljena odbija zbog pića, a on tone sve dublje u haos i završava u ludnici ovisnićkog života, možda? Na ženu „umornu od života“ i nestabilnog raspoloženja, možda? Na osobu koja se danas osjeća sasvim nesigurno i usamljeno ležeći u sigurnosti „toplog kreveta“, i bez ikakve snage da bilo šta uradi od svog života, a već sutra euforično ustaje iz kreveta, i osvaja mistićnim plesom cijeli svijet, možda? Tko je ovdje lud a tko nije, zapitajte se?
Da li je naša „normalnost“ možda uslovljena utjecajem društvenih, kulturnih, religioznih, ekonomskih, političkih, socijlnih i svih drugih vrijednosti društva? Nažalost, u današnje doba svi smo mi normalni ili ludi po potrebi društva, u što se možete uvjeriti po bombastičnim naslovima dnevnih novina, iz naslova na portalima i društvenim mrežama (Facebook, Twiter, Linkedin…). Zato naše materijalističko današnje društvo veoma često od potpuno psiholoških zdrave osobe napravi ovisnika o pušenju, alkoholu ili drogama. Neprijateljsko društvo svojim nemarom i nedostatkom empatije za druge, za osobe pored sebe, napravi čak i osobe koje ogrezu u kriminal i nasilje a zbog nedostatka pravilnog „izduvnog ventila“ koji dakako svakoj osobi je potreban. A nažalost, oni najteži oblici neshvaćenosti, upravo zbog nedostatka pravog „društva“ završavaju u izolovanim prostorima ludnica.
Naše „normalnosti“
Dakle, Mi kao društvo veoma lahko lijepimo etikete osobama oko nas a da o tim osobama ništa ne znamo, zar ne?! Šmokljane smotani. Budalo jedna. Kujo stara. Kurvo jedna… Dajemo svakojake etikete a da nismo svjesni da ono što izgovaramo više govori o nama samima, nego o osobama kojima upućujemo riječi prezira ili omalovažavanja. Dodamo li k tome marketinško bombardiranje radija, televizija, online platformi kako nije dobro raditi ovo i ono… Za očekivati je pri tome svemu, da i fizički i psihički i najzdravije osobe puknu i polude pravo. -Zar ne?! Posebno lahko puknu one osobe koje se ne nauče nositi sa pritiscima i preduvjerenjima iz okoline, i to najćešće iz one najbliže okoline. Danas, čak i kad ste samo neraspoložni na jedan dan, odmah vas proglašavaju depresivcem, bolesnikom… Ili, ako žena stane sa muškarcem odmah je kurva, zar ne?
Stoga na ovaj tekst ponukao me i jedan primjer iz života osobe koja istovremeno partnera voli jednim dijelom, a svojim drugim dijelom „sebe“ istovremeno pronalazi joj mane. Pitam vas, dragi prijatelji, mislite li vi da je ona podvojena ličnost? Ako mislite na kraju možda se iznenadite odgovorom na to pitanje. Dakle, vođena tom unutrašnjom polemikom u jednom momentu kad smo se sreli nas dvoje na ulici, upita me: Da li je normalno preispitivati sebe što sa jedne strane osobu neko voli a sa druge joj pronalazi mane? Luda sam ili možda nisam? Šta će reći moji? Šta se ovo sa mnom dešava? Sve su to pitanja koja je sebi sama postavljala.
Kakvi smo ljudi?
Naravno, u smislu pozitivnog društva nastojao sam osobu da pažljivo saslušam i sa njom podijelim njenu neizvjesnost oko odluke da li je partner za nju ili nije. Naravno, najlakše bi bilo priljepiti joj etiketu graničnog poremećaja ličnosti zbog nestabilnosti u vezama, življenje života sa osjećajem praznine i spominjanja suicidnih misli i odmaknuti se od te osobe. No šta ako je osoba u potpunosti i psihološki i fizički zdrava, i bez lošeg genetskog nasljeđa?! Da li je normalno vagati motive i kalkulirati čak i na ljubavnom? Želimo li mi biti iskreni onda možemo zapaziti i u našem okruženju da je bilo i da ima ljubavi iz računice?! -Slažete li se?
Moj pokušaj pomoći u ovom slučaju svodio se na empatiju i pokušaj da kroz razgovor pojasnim da je ona u stanju da iskreira i druge načine življenja života kroz koje unosi drugačiji pristup okolini pa i novu matricu ljubavnog ponašanja kako bi poboljšala svoj život. I naravno zbog suicidnih primisli za svaki slučaj uputio sam je doktoru za te stvari. Nakon toga bila je kod doktora, koji joj je rekao da je sa njom sve u redu. Sada uzdignute glave prolazi pored onih koji su je proglašavali svakojakom osobom a samo iz razloga što je bila životno drugačijeg ponašanja od uobičajene matrice življenja koja nam se servira svima.
Tko je ovdje lud? Još jedan primjer negativnog utjecaja društva da od zdravog insana napravi ludu je rad pod nenormalnim okolnostima i pod moranjem. Jedan prijatelj dugo je radio u firmi koja je na kraju otišla pod stečaj. Radio je bez osiguranja a od njega su zahtijevali da radi nečasne stvari, i na kraju prijatelj je završio u ustanovi za oboljele od psiholoških bolesti. Zar to nije žalosno, svjesno ili nesvjesno izlagati pritiscima osobu i uništavati nečiji život?! Da se ne lažemo matrica prijetnji, pritisaka i ucjena danas postaje sve više stil i način života, pri čemu sve više osoba završi tamo gdje ne bi trebalo. Dakako, završe u zatvoru ili ludnici, nažalost.
Još jedan primjer želim navesti a tiče se baš ljubavnih izbora i onog sa početka punog Mjeseca u Ribama. Tko je ovdje lud? Udaš se što moraš ili bar misliš da moraš. A onda ponudi svekar da spavaš sa njim. -Ti se boriš, i ne pristaješ na to. U jednoj ste kući, i susreti su neminovni. Negativna energija raste, nemaš sa kim da podijeliš tu priču jer ko će povjerovati u to. On se počne služiti nečasnim radnjama, stavljajući u jelo soli i druge stvari kako bi ti izgledala nesposobna… I dalje negativna energija raste. A onda sav se život otme kontroli i završiš na psihijatriskom odjelu, nažalost. Tko je ovdje lud?
Zapitajte se, dragi moji, tko je ovdje lud: Živimo li zdrav način života? Želite li promijeniti svijet morate početi od sebe. Dakle, „bolji svijet“ osobno ali i na globalnom planu može se postići ako budemo usklađeni sa bioritmovima prirode, ali i ako pokažemo više empatije i suosjećajnosti prema bližnjima, više jasno komuniciramo i pri tome nastojimo biti što više pozitivniji. Ovaj princip i u svetim knjigama stoji, jer ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijelo čovječanstvo. Zar ne?!