Slušati srce ili slušati tijelo? -Svaki sportista priča je za sebe, slažete li se ili ne?!
Slušati srce ili slušati tijelo? -Svaki sportista priča je za sebe, slažete li se ili ne?! Vjerujem da vam je dragi prijatelji, dobro poznat onaj životni osjećaj kada se pred vama pojavi dilema, sumnja ili neki drugi životni odabir pri kojem morate zauzeti stav a da baš i nije po vašoj volji. Meni se to desilo u subotu a da baš mi i nije bio po volji.
Ako me pitate kakvi osjećaji su prolazili kroz mene, onda vam mogu reći da ispočetka nemir i nelagoda su me prvi dotakli. Potom svjesni osjećaj bespomoćnosti jer ne vladam situacijom dobrano me uzdrmao a to nikome baš i nije milo. No brzo sam se povratio iz tog čudnog osjećaja i preuzeo stvar u svoje ruke. Onda se uključio razum, postavljajući pitanja poput: „A šta bi bilo kad bi bilo? Ili A šta bi bilo kad se nebi desilo? A šta bi se desilo kad bi se dogodio događaj?…“ Potom neka tiha neizvjesnost i tiha nada smjenjivala su mjesto. Srce je gajilo pri svakom momentu nadu i mudro se prilagođavalo situaciji. Ipak na kraju tijelo donijelo je otrežnjenje…
Nekad svjesno morate da se povučete da biste sutradan pobijedili, nije li tako?!
Dakle na osnovu vlastitih iskustava i iskustava poštovanih mi prijatelja slijedi moj odgovor na pitanje: Slušati srce ili slušati tijelo? Moj odgovor jeste da svaki sportista priča je za sebe, slažete li se sa mnom ili ne?! A evo i zašto?!
Različiti smo po doživljenim životnim iskustvima, karakternim osobinama, fizičkoj snazi, uslovima života pa i uslovima sportske pripreme?! Različiti smo i po ljudima sa kojima sarađujemo ili nas okružuju a koji nose sa sobom različite pozitivne ili negativne energije?! Različiti smo i po ciljevima koje smo stavili pred sebe, zar ne?! Različiti smo i po podršci porodice koja nam pruža podršku ili ne?! Različiti smo i po sistemu uspostavljenom u okviru nekog sportskog kluba?! Različiti smo i po osobnoj prehrani i hrani koju preferiramo, nije li tako?! A budimo realni, svaki sportaš različit je i po financijskoj podršci koju ima ili može očekivati, zar ne?! Dakle, da li je ovo dovoljno argumenata da se sa mnom složite da svaki sportaš priča je za sebe?
Zato po mom mišljenju, jedna od bitnijih stavki u životu sportiste a koja doprinosi putu do uspjeha je psihološka priprema sportiste pojedinca ili ekipe kao kolektiviteta koji unutar sistema ekipe ima pred sobom isti zacrtan cilj. Bez obzira koliko i kako bio malo ili visoko postavljen cilj, vjerujte mi na riječ da sam trening kroz dobro isplaniran cjelokupni mjesečni ili čak godišnji plan, neće doprinijeti da osvojite zlato ili postignete neko bolje vrijeme u sportu kojim se bavite. Zašto? Pa zbog nedostatka psihološke pripreme i stvaranja pobjedničkog stava. Što u biti znači prihvaćanje poraza i pobjeda na adekvatan način. Nekad svjesno morate da se povučete da biste sutradan pobijedili, nije li tako?!
Sport na Balkanu?!
Sport na Balkanu?! -Pa bar 90 posto sportista pojedinačno ili timskih na Balkanu, po mom iskustvu, zanemaruje utjecaj dobre psihološke pripreme. Zato nećete u sportskim klubovima ali ni kod pojedinačnih sportista naći sportskog psihologa koji bi pravilno gurao sportaše na put uspjeha. U tom smislu, ma koliko smiješan prijedlog bio, preporučio bi mnogima da pogledaju fim s Jackie Chaenom u kom on uči mladog karataša Dru Shoa vrhunskom sportu. A budimo realni u nas se sve svodi na krkanje hranje i dobivanje određene fizičke snage po nekom zacrtanom planu. Da to nije baš najbolji put govore i uspjesi na europskom ili svjetskom nivou koji su jako rijetki i većinom nastali iz poznatog balkanskog inata.
Svaki sportista priča je za sebe
-Svaki sportista priča je za sebe, slažete li se ili ne?! Zeničanin Amel Tuka otkad se udružio s poznatim talijanskim trenerom, postao je prepoznatljivo lice u atletskom svijetu. Tuka postiže sjajne rezultate, zar ne? Mladi košarkaš Džanan Musa tek treba da se dokaže u NBA ligi, a zahvaljujući svom tvrdoglavom ovnovskom temperamentu (rođen u horoskopskom znaku Ovna) stigao je do NBA lige i sjajnog kluba Brooklyn Netsa.
Hrvatska fudbalska selekcija napravila je historijski nogometni rezultat u Rusiji 2018, na svjetskom prvenstvu. No i oni su što je sasvim uočljivo po ponašanju na terenu, uz obilato fudbalsko znanje koje posjeduju koristili i nabrijani voljni element nadaleko poznat na Balkanu. U Srbiji, teniser Nole Đoković vrhunski putokaz je mnogim sportistima šta se sve može postići uz rad, red, disciplinu i dobru pripremu, pazeći pri tome skoro na svaki detalj. Nažalost u posljednje vrijeme Nole je u krizi, zar ne?!
E sada da naglasimo da, segmenti u našem sportu poput pojedinačnih specijalno namjenjenih psihološki, nutricioniški, regeneracijskih, pa ako hoćete i fizički treninga su zapostavljeni ili ih koriste samo u klubovima koji imaju financijsku moć da iznesu teret takvih treninga. A takve treninge ovdje koriste samo i pojedinci koji su na vrhunskom nivou takmičenja. Svi drugi zabušavaju, čak i kad su im uslovi na dohvat ruke. Zašto naglašavam važnost pojedinačnih priprema? Pa zato što svaki sportista priča je za sebe takmičio se on u pojedinačnom sportu ili u okviru nekog sportskog kluba, nije li tako?!
Slušati srce ili slušati tijelo?
Na ovaj priču natjerao me status Tomislava Markulinčića iz Facebook grupe „Trčim jer volim“ kojoj sam se priključio kao ljubitelj trčanja. Citiram njegov status: Slušati srce ili slušati tijelo? Platiti startninu za Sretnu trku ili ne? Ozljede su na obje noge. Lijevo Ahilova, desno prednji tibijalni mišić. Kad se zagrije boli manje. Znači li to da ipak mogu otrčati? Ostavljam si za razmišljanje preko noći a sutra donosim konačnu odluku. To je bilo 18.7.2018. godine.
Dok razmišljao sam šta da mu odgovorim na njegovu dilemu, mene je dva dana pred, po planu, zacrtani Halfmaraton u Tuzli safatala vrlo visoka temperatura, malaksalost i bol. I došao sam u istu dilemu kao i moj sportski prijatelj Tomislav Markulinčić: Slušati srce ili slušati tijelo?
Odluka je bila jako bolna, iako sam čekao do subote i krajnjih sati kada bi eventualno trebao poći kako bi stigao na vrijeme. Odustao sam od nastupa. I da iskren budem jako mi je žao. Zaista jako mi je žao jer sam ipak uložio tri mjeseca stalnih treninga uz koje su išle more kapi uloženog truda i napora. No onda, sam se sjetio da je i Amel tuka odložio nastup na Mediteranskim igrama i jednom vrhunskom takmičenju na kojem je mogao osvojiti brdo para i shvatio sam da ne vrijedi se sikirati. Prihvatio sam činjenicu da ne možemo sve isplanirati u životu i pomirio se sa novonastalom situacijom. Olakšanje mi je svakako donijelo i moje bavljenje psihologijom, tako da na slične stvari odavno sam naučio pravilno reagovati.
Nije važno koliko puta si pao, već da li si se nakon pada digao na noge i nastavio koračati.
Dakle, savjetovao bi svima bez obzira na godine, spol i sport kojim se bavite, da u svom timu imate dobrog psihologa. Zašto? Ako niste u financijskoj mogućnosti priuštiti ga onda postoji druga opcija da dodatno radite na sebi. Vjerujem složit ćemo se da uspjeh svakog sportiste ne zavisi samo od uloženog znoja na treningu, već i od uloženog novca u njegovu karijeru ali i mnogo više od mentalnog stava svakog pojedinca koji teži ispuniti snove i doseći cilj?! Može vam vaš mentor- trener biti i psiholog ako ima vješt komunikacijski kanal a vi ipak ste spremni da prihvatite poruke koje dolaze sa strane, od vaših kolega, trenera pa čak i vašeg tijela.
U stvari, tijelo vam je najbolji putokaz i trener. Ono vam svojim osjećajima kaže kuda i kako da putujete. Pratite signale vašeg tijela i komunicirajte s njim. Ako vi to ne možete onda dobar sportski psiholog zasigurno će vašu sportsku karijeru učiniti kvalitetnijom jer će osjetiti ono što vi ne možete i navesti će vas na pravi put. Dakako u okviru tijela, srce i duša su igrači na vašoj strani koji u određenom momentu daju veliku prednost nad suparnikom ipak razmislite, da li vam tijelo kroz bol nategnutog mišića, temperaturu, ili možda titraje u nekoj oblasti na tijelu šalje signale za povlačenje kako biste sutra pobjedili?!
No ako si i treći put pao na tom putu, onda taj put nije za tebe. -Promijeni smjer i kreni dalje!“
U mom slučaju, ovaj put sam odustao i prihvatio poraz, da bi sutradan mogao ustati i krenuti dalje. I još nešto dragi prijatelji, mene moja najomiljenija poslovica uvijek podsjeti da: „Ako si pao na tom putu prvi put-Ustani i kreni dalje. Ako si na tom putu pao i polomio zube drugi put, onda dobro razmisli, izvuci pouke i kreni dalje. No ako si i treći put pao na tom putu, onda taj put nije za tebe. -Promijeni smjer i kreni dalje!“
Trkačima želim lahke noge a svim drugim sportistima da ne odustaju jer kako se kaže: Nije važno koliko puta si pao, već da li si se nakon pada digao na noge i nastavio koračati. Sretno svima na sportskom planu.
Gens una sumus!
Ps. Tomislav je odlučio istrčati trku koju je zacrtao a ja sam odustao?! Ko je u pravu a ko je u krivu, šta mislite?! Na ostala pitanja vrijeme će dati sve odgovore, nije li tako?! A da, sad sam 100 posto siguran svaki sportaš priča je za sebe!!!