Šapnuo sam Vihoru

ŠAPNUO SAM VIHORU

 

Šapnuo sam jutros…

 

Šapnuo sam Vihoru da raščupa ti kose,

mjesto mene da dotakne ti noge bose,

da dahom ljubavi zaškakilja b'jelo ti lice,

da poljubi jutrom usne te, crna obrvice.

 

Šapnuo sam Vihoru da legne ti na grudi,

mjesto mene svake noći da se uz te budi,

sve do zore rane dok slatko sunce ne svane,

da ti na grud'ma jedna ruža sreće osvane.

 

Stari lisac nije htio da želju ispuni,

šapnuo sam mu koliko bolno se srce buni,

samo mi tiho reče: postani oblak plavi,

ne dozvoli da te njena duša  zaboravi.

 

Podari joj šapat lišća, i noćne kiše kap,

nek poteče muzike ljubavi veliki slap,

zemlja nek se trese, vulkan neka plane,

tad znat će da njen si junak bez straha i mane.

 

I tako, htio ili ne, ja postadoh oblak plavi!

 

Mirić, 0:28h

Maglaj, 11.12.2017.