„Što više platiš, više ćeš i dobiti“, nije li tako?! Ah, ali već odavno na Balkanu svi su postali veliki fudbalski znalci, zar ne?! I svi sve kritikuju i svi sve omalovažavaju. Još nisam naišao na primjer-članak putem web portala ili printanih medija da neko nekoga hvali. Čak i dobre namjere pojedinaca unaprijed stavljaju se u koš bez nade i perspektive. Danas pročita jedan članak na sportskom portalu gdje se potez Seada Kajtaza i Zvjezdana Misimovića da privole Fatiha Terima na saradnju grubo ismijava. Taj članak, nažalost je slika nas samih slabih i bespomoćnih, jer se tako stalno osjećamo. Zašto? Pa zato što su nas učili pa tako i dan danas ta matrica u nama živi, zar ne?! Da u savezu imaju hrabrosti izdigli bi se iznad nametnute društvene matrice, te poslali na sto uglednih adresa ponudu za prijavu na otvoreno mjesto selektora fudbalske/nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
„Što više platiš, više ćeš i dobiti“, nije li tako?!
Zaista dobro reče jedan ugledni bosanskohercegovački fudbalski menadžer: “Naše fudbalske zvijezde može voditi samo neko ko ima mnogo više love od njih.” Ili neko ko je zaista postigao na međunarodnom planu mnogo više uspjeha od njih. Zašto? Odgovor je jasan i očigledan. Taj odgovor ne vide samo uhljebi u savezu, oni zaslijepljeni svojim egom i sobom, i lobisti neke od zainteresovanih strana. Vjerujte na riječ, sve je u stavu i našem umu. -Autoritet, vizija, selekcija, odabir, REZULTATI.
Dakle, imamo fiću a htjeli bismo da učestvujemo na trkama formule jedan F1? Pa, zar nije logično da uspješne osobe mogu ugraditi bolje performanse u našeg fiću koji možda tada nešto i uspije postići. No, meni se sve više čini da mi iz naše urođene štedljivosti i obazrivosti da ne pogriješimo unaprijed sve i svašta kritikujemo ali i ne želimo ulagati novac u napredak. Odnosno želimo, ako to može za jednu konvertibilnu marku onako da to bude patriotski i humano od onoga koga bismo željeli za vozača fiće ali da nas okiti zlatom na europskom prvenstvu. Da li smo pri takvom stavu realni i kakva su naša očekivanja, pitamo li se? Prevelika očekivanja u privatnom životu najčešće su put u nezadovoljstvo i razočarenja, a to zaista vrijedi i za kolektivnu svijest stvorenih preduvjerenja i očekivanja, pa makar to bila i od strane uvaženih navijača.
A realno gledano, fudbal je odavno već postao biznis, zar ne?!
Zaista ako bi zavirio u svijet alternative mogao bih svo naše ponašanje uviti kroz generacijski znak Jarca kojem Bosna i Hercegovina pripada. I našu štedljivost i tradicionalizam, kritičnost i strahove, odugovlačenja i zabrinutosti. No ipak ima u svemu tome jedna i dobra a to je da samo uporni uspijevaju. A da li ćemo uspjeti postati zreliji pokazat će vrijeme koje je pred nama. Zaista mi je žao što mi na Balkanu, ali i u Bosni i Hercegovini ne pokušavamo da podignemo ljestvicu kvalitete u raznim oblastima ali i uspjeha na sasvim drugačiji način. Dakle, u biznisu vrijedi poslovica: „Što više platiš, više ćeš i dobiti.“ A realno gledano, fudbal je odavno već postao biznis, zar ne?!
Da se ne lažemo, ista poslovica vrijedi i za sve druge oblasti!
PIŠE: Mahalski filozof