Maglajske magle u očima Asima Mulamehića, Zehrinog muža

Posted on Posted in Autorski članci | Inspirativne priče i više

Maglajske magle u očima Asima Mulamehića, Zehrinog muža

Maglajske magle u očima Asima Mulamehića, Zehrinog muža kroz osobnu priču daju sasvim drugačiju sliku iz prošlosti o našem malom gradu. Takvu „živu fotografiju“ slika iz prošlosti može ponuditi jako malo naših sugrađana. Iz tih živih slika svi mi bi mogli izvući pouke o prolaznosti života. Ali istovremeno te žive Asimove maglajske magle govore i o promjenama koje kroz život nastaju u jednom uskom sokaku, maloj mahali i staroj čaršiji, kako na osobnom nivou, tako i na kolektivnom planu. O tome ništa ili gotovo sasvim malo znaju nove generacije koje dolaze, zar ne?!

U proteklom periodu zaista desilo se mnogo događaja o kojima se moglo pisati i brati klikove. Recimo, slučaj Dženana iz Sarajeva i velike priče o Davoru Dragičeviću. Pa onda moglo se pisati o otvorenju Studentskoga ljeta u Maglaju i dolasku Halida Bešlića u grad. Ili o sretnoj pobjedi nogometne selekcije BIH nad selekcijom Sjeverne Irske. Pa čak, i o početku septembarske političke izborne kampanje u BiH što je sada najaktuelnija tema.

Otkrijte više sadržaja

Razgovor sa jednim mudrim čovjekom

No mene je ipak fascinirao jedan čovjek i jedan sasvim običan ljudski razgovor. Imao sam čast razgovarati sa jednim mudrim čovjekom iako nije on supermen ali koji me svojim znanjem oduševio. I zato ovo pišem u njegovu čast. A dijelom možda to pišem i jer je radio sa mojim ocem pa znam o kakvom čovjeku pišem.

Dakle pišem o Asimu Mulamehiću. Asim je Zehrin muž. Od one Zehre što je radila u Borovu ako se sjećam dobro. Nema veze što je Asim čovjek u dubokim zrelim starosnim godinama jer on još uvijek pamti ono što mnogi drugi su odavno zaboravili. Zato me oduševio.

Oduševio me i zbog toga što smo razgovarali onako toplo ljudski o lijepim životnim temama.  Helem, gleda on mene u oči direktno i priča a ja opet ne skidam pogled sa njegove sijede kose i usana koje s ljubavlju izgovaraju ljudske riječi. I on ne zatvara oči, ne spava dok o „snovima iz prošlosti“ priča. A ja, slušajući ga zasanjarim i…

Dakle, kada zatvorim oči i posmatram život mog rodnog grada kroz moja sjećanja, ja vidim izgradnju nove škole za osnovce u sjevernom dijelu grada negdje 1983/4 godine. Ili vidim izgradnju niza zgrada zvanih „Emovi“ odmah u blizini navedene škole. Čak, kao klinac mogu dotaći sjećanjem i izgradnju sportske dvorane u našem gradu. Sve se to izgrađuje na maglajskom polju u maloj kotlini obasutoj jesenjim maglama. Čega se vi možete sjetiti?

Možda vas zanima

No možete li zamisliti maglajska kotlinu praznu

No možete li zamisliti da je maglajska kotlina u novom dijelu grada do 1950 godine bila sasvim prazna. I da su na njoj se nalazila samo tri objekta predvođena Delibegovim Hanom i uz njega samog, tu su još bila samo dva objekta. Drveni most koji je vezivao dvije strane  grada i spajao obale rijeke Bosne a po čijoj gornjoj čeličnoj konstrukciji je hodao Rašid Obralić, brat Salimov, srušen je 1971.godine. A kažu da je izgrađen daleke 1910. godine.

Mnogi od nas pali bi na kvizu znanja u kojem bi nagrada bila milion dolara jer zasigurno ne bismo znali nabrojati prijašnjih 5 maglajskih mahala u Starom gradu?! Ili ko bi od nas znao dati tačan odgovor koliko je bilo prije Džamija u Starom gradu i kako se sve zovu?! -Zar ne? Možete li vi odgovoriti na ta pitanja?

Na ta pitanja i još mnoga druga sasvim tačan odgovor daje nam sugrađanin Asim, Zehrin muž. Dakle, ljudi moji, Dinkin otac vam je hodajuća enciklopedija o Maglaju iz prošlosti. Zaista bi bio jako sretan ako bi naš Asim za svoga života sve te spoznaje o Maglaju uobličio u jednu debelu knjigu. No zbog ekonomskog okruženja u kojem bivstvuje i živi književnost teško da će mu se san ispuniti, nažalost.

Veganski recepti

Vrijeme Austrougarske, Edhema Mulabdića i ruždije

Nakon otvorenog i vedrog razgovora sa dragim našim Asimom, kao rođeni Maglajlija bio sam vidno razočaran svojim znanjem o rodnom gradu. Upitao sam sebe nakon poduže priče o Maglaju, zar zaista toliko toga ne znam o mom Maglaju, iako sam trudio se spoznati što više o rodnome gradu.

A koliko tek mi sugrađani, jedni o drugima, znamo? Realno, jedni o drugima znamo gotovo ništa. U stvari vidimo samo vanjštinu, ono što naše oči vide a koje često znaju iluzija biti, nije li tako?! Dakle, zar je zaista moguće da recimo ne znam, da na prostoru Zagrađa u Gornjoj mahali nalazila se još jedna džamija koje nažalost više nema. Ta džamija zvala se Zagrađe đžamija.

A kad mi je spomenuo vrijeme Austrougarske, Edhema Mulabdića i ruždije, onda sam se behnuo. Jer i sam pišem i ko biva neki sam spisatelj, pjesnik možda i novelista, pa sve o piscima mi je zanimljivo. Priča ti tako Asim o prošlim vremenima a ja ga pažljivo slušam i mislim u sebi: -Zar je zaista moguće da znam tako malo o našim sugrađanima koji su ovdje prije živjeli?!

Dotakli smo se mi i priče o maglajskim prezimenima. I kako naš Asim meni reče, veoma lahko je prepoznati one koji su Maglajlije i one koji su ovdje došli sa strane, i to baš po prezimenima. Priča o porijeklu i prezimenima zaista je zanimljiva tema, zar ne?!

Smuti recepti

Razorna poplava u Maglaju iz 2014 uništila spise

Dotakli smo se i burnog maja 2014. godine kada je majka priroda pokazala nama ljudima svoje zube. Nažalost, naš odnos spram prirodnog okruženja i nije baš najprijateljskiji. I možda baš zbog toga priroda nam je poslala poruku koju će samo rijetki nažalost razumjeti. Velika većina ostalih nastavit će po staroj navici prema prirodi da odnose se. Poplava koja nas je zadesila mnogima je izmijenila život iz korijena, zar ne?! A zaista na promjene koje je velika poplava sa sobom donijela nije se bilo lahko naviknuti.

Helem, između ostalog, pričali smo i o tome kako mu je razorna poplava uništila spise koje je dugo i brižljivo pisao i čuvao. Dok smo razgovarali na tu temu osjetio sam tugu u njegovim očima. Pomislio sam koliko mnogo taj gubitak njega boli. I sjetih se u tom momentu, da ista stvar desila se i mom rođaku Mačković E., koji je također godinama pjesme pisao i sve mu te 2014. godine, silna bujica vode odnijela. A onda zausti da kažem, pa prećutih da ne bi dodavao sol na ranu, izgovori sam sebi u njedra, možda je baš tako sve moralo biti?!

Iskren da budem „u tri minute“ dotakli smo se brojnih događaja iz prošlosti. Pa ću biti sasvim iskren da mnoge stvari nisam zapamtio, tako da ćete biti uskraćeni za ostatak našeg razgovora. No vjerujte mi, Maglaj je divan grad sa divnim ljudima. I u njega vrijedi doći kao turista ali i živjeti. Da se malo našalimo, svi maglajski direktori ili gotovo svi, bili su ljudi sa strane, heheehe. Zar to nije dovoljan motiv za život ovdje. Posebno je dobar naš Maglaj za one mirnije koje vole tih obiteljski život. Dakle, dobro došli u Maglaj!

Dodatno čitanje

Maglajske magle u očima Asima Mulamehića, Zehrinog muža

Da život ponekad ispiše i najljepše ljubavne romane primjer za to je život Asima I Zehre Mulamehić i njihove maglajske magle! –A u navedenom ljubavnom romanu sve započinje dolaskom šarmantne i lijepe Tešanjke u grad koji živi na obalama rijeke Bosne. Tu negdje, njihovi pogledi međusobno su se ukrstili i, eto 56 godine već, njih dvoje ašikuju jedno sa drugim. Bilo je u igri ljubavi i pobjeda i poraza, i zajedničkih suza i osmjeha, baš kao u svakom pravom bestseller romanu.  A zar život i nije zaista jedan ljubavni roman prepun zapleta i nekih dobrih i loših likova, vrelih strasti, iskrenih i nemogućih ljubavi, teških uspona i nenadanih padova?! Sve je to život, nije li tako?! Zlatni pir, inače samo rijetki dožive a njih dvoje uprkos zapletima iz života doživjeli su ga zajedno. Zar to nije istinska sreća?!

Zaključak

Dakle, maglajske magle u očima Asima Mulamehića, Zehrinog muža kroz osobnu priču daju sasvim drugačiju sliku iz prošlosti o našem malom gradu. Takvu „živu fotografiju“ slika iz prošlosti može ponuditi jako malo naših sugrađana. Iz tih živih slika svi mi bi mogli izvući pouke o prolaznosti života. Ali istovremeno te žive Asimove maglajske magle govore i o promjenama koje kroz život nastaju u jednom uskom sokaku, maloj mahali i staroj čaršiji, kako na osobnom nivou, tako i na kolektivnom planu. O tome ništa ili gotovo sasvim malo znaju nove generacije koje dolaze, zar ne?!

Mirić, 06:36h

Maglaj, 04.09.2018.

Preporučujemo

0