Kono moja, zovem te na prelo, nešto mi je vruće c'jelo t'jelo, pa me treba rashladiti mala, sa stožine što je sinoć pala.

Nekada davno, u jesen neku tužnu

Posted on Posted in Autorski članci

Almir Đuhera, dugogodišnji pisac, prozaist i pjesnik, rođen je 1971. godine u Maglaju. Autor je djela “Djevojka iz Zemlje piramida.”

Pored književnog stvaralaštva, autorske radove iz oblasti psihologije i astrologije objavljuje u poznatom bh. magazinu, te na različitim web-stranicama.

Iako dokazan kao visokorangirani šahista, poetsko umijeće je još jedan neskriven kvalitet sada već afirmisanog književnika.

Od svoje sedamnaeste godine hodi stazama poezije i proze izgradivši svojstven stil liričnog izražavanja.  Živi i radi u Maglaju.

NEKADA DAVNO, U JESEN NEKU TUŽNU

 

Nekada davno, u jesen neku tužnu,

Eros meni obuze sve misli moje,

Laž mi posla krišom naviku ružnu,

Ah, kako tad sjajiše mi oči tvoje.

 

I njihovih zjena ja pratih svaki trag,

Kroz ledene gore jako uske pute,

Tada izgubih sebe i svoj kućni prag,

Lutajuć’ sam teškim virom čežnje ljute.

 

Ah, jesen stiže, evo opet se „sm'ješi“,

Ko tužni listak sjetno pada na grudi,

Znam duša će noćas opet da zgriješi,

poželjet će tebe iz sna ona da budi.

 

Zalud je bilo meni lutanje moje,

I mojih želja davnih rasplamsana žar,

Zalud ja sanjah ljepše jesenje boje,

Kad snove je zatrp'o tuge crni gar.

 

Jutros, u zoru hladnu želja me vuče,

Da dohvatim list prošlih vremena,

Srce iznemoglo al’ još tuče

Jer za njeg’ sjaše Nela, ta zlatna žena.

 

Mirić, 21:39h

Maglaj, 09-09-2017