Niste sigurni: Čiji je život važniji-moj, tvoj, njegov ili njen ?! -A svako od nas je spreman da bezuslovno podrži samo ono što je, po našem mišljenju, u interesu nama samima najviše, zar ne?! Da li će itko pored nas osjetiti neke blagodeti od tih aktivnosti, situacija, događaja…
Pa, baš i ne razmišljamo o tome da budemo pošteni. Danas sam pročitao članak na portalu aura.ba koji govori dobrim dijelom i o tome. Autor tog članka zaista me dirnuo u dušu, i natjerao da napišem par misli o tome, ali i da se zapitam: „Čiji je život važniji-moj, tvoj, njegov ili njen?“
Prva misao koja me dotakla, jeste ona koja me vratila u 2004 kada se moj otac razbolio. Od tada sam zagovarao na lokalnom nivou formiranje „Fonda za teško oboljele pacijente“, svjestan teške financijske situacije pacijenata u našoj Općini. No tada, kada sam razgovarao sa prijateljima i osobama koje bi eventualno podržale tu inicijativu, slijedio bi odgovor isti kao i sada: „Nema novca u budžetu za takve stvari.“
Druga misao koja me dotakla, jeste da ovaj članak otvara mnoštvo neriješenih pitanja našeg društva. A kroz sam naziv upućuje i na moguća riješenja. No kako, po mom mišljenju, mi ne živimo baš u sređenim društvenim zajednicama, ova pitanja, nažalost još najmanje deset godina neće se riješavati. Možda tek sa dolaskom lijekova za određene bolesti ljudi shvate da su odavno sami mogli posložiti prave odgovore na ta pitanja. No to je sad već priča budućnosti.
-Odgovor znate duboko u sebi, zar ne?!
Treća misao koja me uznemirila, i na koju nisam imao trenutni odgovor jeste: Čiji je život važniji, Mime šahinpašića, novinara OBN-a ili Salkić Admira iz Gračanice? Jedan je bogat, drugi nije. Jedan je poznat, drugi nije… A u biti, obadvojica nemaju dovoljno novca za priliku koja nudi normalan život.
To me ponukalo da se sjetim cijenjenih doktora koji često donose teške odluke… Tako neki, na primjer, dok porađaju majku-porodilju, biraju između rođenja djeteta ili majke da ostane živa… U tom smislu, recite mi vi, dragi prijatelji, čiji je život važniji: Mimin ili Admirov?
Još jedna misao dok sam čitao u tim trenucima članak plesala je svoj ples po mojoj zabrinutoj glavi. A to je da možda medijska situacija koja se stvorila oko bolesti cijenjenoga novinara Mime Šahinpašića, možda može da doprinese poboljšanju stanja u toj oblasti.
No, kako vidim umjesto davanja konkretnih prijedloga i iznalaženja rješenja, mnogi su spremni na davanje podrške jednoj ili drugoj strani. Pa koliko je onih koji su za Mimu, toliko ako ne još i više ima onih koji su za Admira. A kad to vidim, otvore mi se oči i shvatim da živimo u nesređenom društvu koje će u godinama pred nama ista ili slična dešavanja imati, nažalost.
Pa tako, i sama ideja o osnivanju Fondova na lokalnom nivou a čija bi sredstva po određenim standardima mogli koristiti pacijenti kojima je novčana pomoć potrebna. Ali svjestan sam da ne može proći, jer smo spremni u svakom trenutku na podjele na one koji su ZA i na one koji su PROTIV bilo koje ideje, prijedloga, inicijative.
Šta to bješe etika, moral, ljudsko dostojanstvo, humanost, nada, pravda…
Još ako tome dodamo, da se zaista negdje izgubila etika, moral, ljudsko dostojanstvo, humanost, nada, pravda… Onda zaista se otvore oči onome koji želi da vidi realno stanje u kojem bivstvujemo. No kako rekoh već, mi najčešće ne gledamo u suštinu, i da li ta ideja, prijedlog ili inicijativa može biti od koristi za naše društvo. Bitno je da nama nešto ide u korist a za druge manje više.
Da, da… Zaista svako od nas je spreman da bez uslovno podrži samo ono što je, po našem mišljenju, u interesu nama samima najviše, zar ne?! Da li će itko pored nas osjetiti neke blagodeti od tih aktivnosti, situacija, događaja… Pa, baš i ne razmišljamo o tome da budemo pošteni. Danas sam pročitao članak na portalu aura.ba koji govori dobrim dijelom i o tome.
Autor tog članka zaista me dirnuo u dušu, i natjerao da napišem par misli o tome, ali i da se zapitam: „Čiji je život važniji-moj, tvoj, njegov ili njen?“ Pa čiji je život važniji, Mimin ili Admirov? -Odgovor znate duboko u sebi, zar ne?!