Ljubavi, život ponekad nije fer, no ti nastavi dalje
U pismu je stojalo… Ljubavi, život ponekad nije fer
-Još uvijek odvanjaju mi u ušima, a bogami i u mislima neizbježne riječi one koju mi život nenadano u zagrljaj doneo. Riječima bola na krhka leđa i zaljubljeno srce natovarila mi je sepet gorkih sumnji i bezbroj potpitanja koja u zraku bez odgovora lebde. Boli to mnogo, ta iskra sumnji što noću raspali poput ognja vatrene niti i ljuto peče i žari sve one što pronađe oko sebe.
Čovjek sam sa iskustvom i u zrelim godinama, pa opet zaboli to nešto, kroz čovjeka nevidljivo što teče i vrije poput gejzorskih izvora nesputano. Možda su to samo kapi zanesenosti? Moguće je da tijelom zaista užare se prolazne niti zaljubljenosti?
Da li to stvarna ljubav tijelom teče ili to samo iluzija i laž stvaraju privid i čaroliju svoju? A opet kontam, ako u nama plovi prava ljubav, onda svi planovi padaju u vodu i godine nisu bitne, nije li tako?! Možda zaista život ponekad nije fer? -Ah, k'o da život ne zna da ljubav godine ne broji?
Piše: Almir Đuhera-Mirić
Ažurirano, 14.02.2024.godine
1. April je, i dan stvoren da nekoga u životu zajebeš, a bogami i nasmiješ
Eto, jutros sam poranio. Baš poranio. Sunce mi se nasmijalo, i pružilo tople ruke da zaplešemo dnevni ples života. Inače, ko bi mogao odoljeti veseloj razdraganosti sunca? Prihvatio sam njegov poziv i nasmijao se mirisu behara kojeg mi je jutro nježno donijelo u ovu malu izbu.
Život zna da bude i lijep, zar ne?! Nedelja je. -A ja nedeljom volim razmišljati o njoj, o toj nejasnoj ali mojoj Mini koje svugdje ima.
1. April je, i dan stvoren da nekoga u životu zajebeš, a bogami i nasmiješ! Pogledom uzimam moderni telefon, ne bi li smogao junačku snagu da okrenem njen broj, i nasmijem je upravo danas.
No po običaju, kao i svake nedelje unatrag od Decembra, sve ostane samo na pogledu usmjerenom ka sada sasvim običnom telefonu a poslije upućenom tamo gore ka Njemu, Milostivom, na plavome nebu.
Otkrijte više sadržaja
K'o da život ne zna da ljubav godine ne broji
Posmatram sokak prazan, hladan, bez ljubavi i bez Mine. Čak više nema ni starog Ibre koji na staračkim plećima kroz mahalu pronosio je nekada davno bezbroj teških sepeta sa šljivama. Uvijek sam se pitao kome ih nosi. A sad znam da on ih je nosio na pijacu, da zaradi insan koji dinar za samački život, i koliko-toliko olakša sebi bivstvovanje na iskušenjima obojenom dunjaluku.
Nema Više Ibre, no ni šljive više ne rađaju k'o nekada davno. Nema više ni Mine u mom životu, no mora se dalje, nije li tako?! U stvari nje ima i više nego što treba, no k'o da život ne zna da ljubav godine ne broji?
A upoznao sam je na gradskom mostu, onom što u ratu bijaše oštećen, pa poslije rata obnovljen. Ratova širom svijeta ima, i bit će ih, i poslije nas. No najteži su oni ratovi koje vodimo unutar sebe samih, zar ne?!
Jutros eto vodim unutrašnju bitku sa samim sobom. Da li ću pobijediti ne znam, ali borim se. Ne predajem se, bez obzira što imam osjećaj k'o da život ne zna da ljubav godine ne broji?! Ah, ti mostovi životni šta su bez ljubavi?
Veganski recepti
Ljubavi, očito u mom životu mostovi imaju posebno značenje
Očito u mom životu mostovi imaju posebno značenje. Posmatram život kroz moj fotoaparat u rukama što držim i hvatam lijepe pejsaže dok šetam mostom idući ka staroj gradini gdje nekoć živjeli su ljudi. I dok fotkam, razmišljam, ko zna kako su oni prelazili svoje mostove života?!
Ljudi šetaju mostom posmatram. Šetam i ja, slikam i osjetim da što ona je bliža meni sa druge strane, ja sve više od nestrpljenja gorim. Šta da joj kažem kad pogledamo se lice u lice?
Mogu li da uslikam to slatko lice, izustiše usne same dok sa jaranicom mi je ona prilazila, žustrim korakom?! Po njenom užurbanom koraku, odmah sam znao sa kime imam posla. Jasno je bilo da je satkana od vatre. A ko ne voli vatrene žene?
Smuti recepti
Šta ćete Ljubavi moja, sutra da radite, htio sam je pitati
Šta ćete Mila moja, sutra da radite? Nedelja je…
Morat ću da poranim, volim s ranim jutrom podijeliti svoje misli dok sebi pravim smuti za doručak, a poslije kad majka ustane, ja ću da spremin nama dvjema kahvu, a zatim slijede obaveze.
Prije podne ću da pomognem majci u kući. A onda ću da… Onda ću da se spremin za put, jer ja plovim?
Vauuu, pa vi ste svjetska putnica. To je tako sjajno, vi putujete svijetom?! Pa vi se garant vidjeli, Krivi toranj u Pizi, i Ajfelovu kulu u Parizu i još mnogo čega drugog neobičnog? Možda mi jednom ispričate vaše doživljaje.
U stvari, ja radim na brodu, znate, izusti blago a iza čijeg osmijeha kroz prozor čudesnih usana proviriše biserni zubi, sjajnij i bljelji od najbljeljeg snijega. To toplo Minino lice mamilo je svojom čistotom.
A ja vas odnekle znam, da niste novinar, upitala bi ona
-A ja vas odnekle znam, da niste novinar?
-Ma ne, nisam novinar. -Ja sam pisac, u stvari pišem pjesme, u biti…
-A vi ste pjesnik, pa vi svakoj onda napišete pjesmu?
-Ma ne, pišem samo onoj koja mi dotakne dušu iz nekog razloga.
-Ta vi pjesnici ste čudni, moja majka kaže da su pjesnici najveći zanesenjaci na svijetu.
– Možda je vaša majka u pravu?! No ko je divna kolegica pored vas što stoji, oprostite volio bih znati i njeno ime.
-To je moja druga iz mladalačkih dana. Da vas upoznam, ovo je Alena, a ovo je Almir. Znate, nas dvije smo nerazdvojne od ranog djetinjstva.
Pa vi znate moje ime
-Pa vi znate moje ime?
Pa kako nebi znala vaše cijenjeno ime? Zar nisam rekla da vas odnekle znam?!
-Ah, da jeste rekli. Sad kad smo se upoznali bolje recite mi, a šta vi mislite o pjesnicima?
-Čitala sam biografiju Jesenjina. Oh kako je tužan život imao. Ta vi pjesnici kao da ste od sjete satkani. Nadam se da je vaš život mnogo ljepši?!
-Od danas moj život je predivan jer sam upoznao vas dvije. Život je satkan izgleda i od niza neočekivanih događaja, slažete li se?!
Laskanjem nećete osvojiti ženu
–Hajde, ne laskajte nama dvjema. Laskanjem nećete osvojiti ženu.
-Mina, ali ja zaista mislim tako. Znam da volite izlaziti u bioskop. Evo kupit ću tri karte, i čekat ću vas dvije pred ulazom.
-Neka mene izostavite, bez ijedne kapi ljubomore, reče Alena. Ja imam planirano vrijeme već za sutra. Vas dvoje Mino, zašto ne biste otišli na predstavu sami?! -Bit će to sasvim sigurno lijepo veče za vas dvoje.
-O ne, ne mogu da mu obećam, Alena. Znaš i sama da moram majku prvo pitati, odgovori dižući lagano ručicu ka čelu?
Možda vam je neprijatno ići sa mnom
–Možda vam je neprijatno ići sa mnom?
-A zašto bi bilo mi neprijatno? Ta osjećam da ste vi prijatan i dobrodušan čovjek. No znate ja svoje roditelje poštujem, i često ih pitam za savjet. To je sasvim u redu voljeti svoje roditelje, nije li tako?!
-Da, to je u redu poštovati roditelje. Ali sasvim je u redu imati i vlastiti stav. Da li baš morate pitati mamu ili su roditelji samo izgovor? Možda vam je sada teško da odlučite i odgovorite mi… Doći ćete pred bioskop u 17h? Vjerujte, ja bih bio sretan ako biste htjeli ići sa mnom u kino.
-Karte ću kupiti, Vi došli ili ne.
-Ćutala je, i posmatrala me poluzatvorenih očiju, kao da sam joj trn zabio u ruku što nenadano bocka… Zašto da se izlažete bespotebnom trošku? Znate Almire, sutra je 1. April.
Da znam, sutra je 1.April, dan da nekoga iskreno nasmijemo. Čekam vas sutra, u 17h pred kinom.
Ljubavi, sutra je stiglo i brže no što sam očekivao
Ljubavi, sutra je stiglo i brže no što sam očekivao. Došao je 1.April, vedar i sunčan. Stajao sam pred kinom očekujući Minu ali i svjetinu oo sebe. No stojao sam sam pred ulazom u bioskop i sa nelagodnim osjećajem kao da niko nije bio voljan gledati „Prohujalo sa vihorom“.
I pitao sam se, da li je moguće da se ljudima ne sviđa hit film koji traje četiri sata? Pomalo namrgođen i ljut sam na sebe, stojao sam usamljena srca kada me neki klinac potapšao po leđima, rekavši ovaj poklon poslala vam je Mina. I rekla je da nikome ništa ne govorite.
Poklon je bio zaista veliki, u ogromnoj ljupko upakovanoj kutiji sa svečanom mašnom na sebi. Uprkos nervozi uspio sam se odhrvati da ne zgulim prekrasno dizajniran omot. Otvorio sam lagano i u kutiji velikoj pronašao manju, a onda u manjoj još manju, a onda u još manjoj stojala je još manja.
Vidno iznerviran bio sam odlučio da poklon bacim što dalje, kada se u najmanjoj kutiji pojavilo pisamce sa ružom na usnama. To pisamce i danas čuvam.
A u pismu je stojalo… Ljubavi, život ponekad nije fer
(Nastavit će se…)
Zaključak
“Laskanjem nećete osvojiti ženu, ali ćete joj dati krila da poleti tamo gdje ona želi” – Almir Đuhera
Ako vam se priča svidjela, molimo vas podijelite je s prijateljima na društvenim mrežama. Hvala unaprijed na dijeljenju.
Almir Đuhera-Mirić, 11:23h
Maglaj, 07.04.2019.
Ako želite imati vlastiti blog na temu pisanja, posjetite naše prijtelje sa altaj.ba
Preporučujemo
